U povodu 144. godišnjice rođenja Ernesta Hemingwaya Predsjednička biblioteka John F. Kennedy odlučila je objaviti spomenarske bilježnice koje je njegova majka Grace Hall Hemingway izradila dokumentirajući prvih 18 godina života čovjeka koji će postati jedan od najslavnijih pisaca 20. Stoljeća. 'Ove bilježnice, koje je s ljubavlju stvarala Grace Hemingway, predstavljaju jedinstven uvid u nastajanje velikog pisca', izjavio je za medije Tom Putnam, ravnatelj John F. Kennedy Presidential Library and Museuma. Ova institucija u posjedu je oko 90 posto arhivskih materijala koji se tiču Hemingwaya, poput originalnih rukopisa, te je jedna od ključnih adresa za sve one koji istražuju život Nobelovom nagradom za književnost nagrađenog autora. Bilježnice koje je o životu svojeg sina izradila Grace fascinantno su štivo koje pokriva piščev život od 1899. do 1917. godine, dakle i njegovo danas već mitsko djetinjstvo i odrastanje u gradiću Oak Park u Illinoisu, o čemu je Hemingway kasnije i sam pisao, primjerice u 'Proljetnim bujicama'. U bilježnicama se mogu vidjeti obiteljske fotografije, pisma mladog Ernesta roditeljima, kao i ona koja su oni slali njemu, a sve je popraćeno i majčinim bilješkama koje nude precizan kontekst. Grace Hemingway u prvoj bilježnici piše o rođenju svojeg sina: 'U 8 sati ujutro 21. srpnja Ernest Miller Hemingway došao je u grad zamotan u plavu dekicu. Bilo je iznimno vruće jutro. Crvendaći su slatko pjevali kako bi pozdravili dolazak malog stranca u ovaj lijepi svijet.' Iz bilježnica se može vidjeti kako je Hemingway kao dijete pokazivao neke od osobina koje će ga kasnije učiniti svjetski poznatim, pa je s ocem oduševljeno išao u lov kao četverogodišnjak, 'noseći vlastitu pušku i hodajući miljama kroz gustu šumu', kako piše njegova majka. U bilježnicama se mogu naći i crteži mladog Ernesta, a među njegovim prvim spisateljskim pothvatima jest i zadaćnica iz sedmog razreda osnovne, u kojoj predviđa budućnost kolega iz razreda. Mogu se pročitati i tekstovi koje je Hemingway pisao za srednjoškolske novine, kao i kratka priča objavljena u njima, a sve je to sačuvano u spomenarskim bilježnicama koje je materijalima s velikom pažnjom ispunjavala njegova majka. Izvor: Tportal

Festival za i o književnosti ŠUŠUR! upriličit će se drugu godinu zaredom na ulicama i trgovima Starog Grada Korčule na istoimenom otoku u srcu ljeta - kolovozu. Pridružite nam se od 7.-12. kolovoza u štradama i na pjacama Staroga grada i poslušajte što o ljetu ljubavi i galebovima imaju za reći majstori od pera! Najtopliji mjesec u godini odlučili smo ove godine dodatno zagrijati izborom tema o kojima ćemo raspravljati s uglednim regionalnim spisateljima, ističu organizatori. Ljetne romanse, uz posebno poglavlje posvećeno galebovima, čuvarima gotovo izumrle umjetnosti zavođenja bit će predmetom rasprava s autorima i književnih okršaja. „Tijekom opuštenih ćakula u sitne noćne sate s mulitmedijalnim umjetnicima istražit ćemo na koji način se umjetnost odnosi prema ljetnim ljubavima, je li i na koji način zabilježen fenomen galeba, je li on specifikum jadranskog primorja te ima li ikakve šanse za opstanak u EU“, navode organizatori. Za one koji s otoka žele odnijeti uspomene a ne samo suvenire, organizirali smo i dvije radionice: fotoradionica pod paskom Davora Konjikušića bavit će se ljetnom foto-memorabilijom, a radionica "Ričolov" će kroz riječi i sliku vrlo aktivno uključiti učesnike u razotkrivanje samog grada Korčule. Više o festivalu pročitajte na web stranici manifestacije.

U organizaciji Udruge Memorijalna zbirka Ranko Marinković nastavlja se u gradu Visu obilježavaje 100-te obljetnice rođenja velikoga hrvatskoga književnika. U nedjelju, 4. kolovoza, u 21:30 sati, održat će se Večer razgovora Riječ Ranka Marinkovića i riječ o Ranku Marinkoviću. Raznovrsna večer ponudit će razgovore, čitanja, glumu, preslušavanja audio snimki (iz fonda Hrvatske knjižnice za slijepe ali i iz fonda Dramskoga programa Hrvatskoga radija), bit će stručne analize i osobnih te profesionalnih sjećanja u parku ispred Kulturnoga centra u 21.30 sati. U programu sudjeluju, uz voditeljicu prof. Anči Fabijanović, Marija Kohn, dramska umjetnica, s ulomcima iz romana „Never more“, mr.sc. Dragutin Lučić Luce. urednik na III. programu Hrvatskog radija s esejom Fuga: Never more, Šimun Marasović, prof. – profesor filozofije i religijske kulture s tekstom Dva susreta s Rankom te Siniša Brajčić, prof. – amaterski glumac, dramatičar i voditelj na Nautic radiju s citatima Pod balkonom šjor Ranka te čitanjem sjećanja glumca Siniše Popovića: Ni braća ni rođaci. Suorganizatori Večeri razgovora posvećene Ranku Marinkoviću, a koja se održava u skopu Viškoga ljeta, su Grad Vis, Turistička zajednica Grada Visa, Gradska knjižnica i čitaonica Vis te Hrvatska knjižnica za slijepe. Sponoziri su Zaklada HAZU, Gradina d.o.o. i OPG Marasović. Izvor: Culturenet.hr

U izdanju Književnog kluba Brčko distrikt BiH izašla je zbirka izabranih fantastičnih i znanstveno-fantastičnih priča Mihe Remca "Žar ptica" u prijevodu Žarka Milenića.  Ta je zbirka izašla na slovenskom 1999. godine kao elektronsko izdanje u nakladi "Besede" iz Švedske. Veći dio ovih priča je prethodno objavljen u zbirci "Astralni svetilniki" (Astralni svjetionici). Miha Remec (Ptuj, 1928) je autor velikog broja zbirki priča, pjesama, romana i drama od čega najveći dio spada u znanstvenu fantastiku. Unatoč tomu da je opus Mihe Remca velik i da daje poseban pečat znanstveno-fantastičnom žanru u slovenskoj književnosti, da je pobrao vrlo povoljne književne kritike i čitatelje, da esejist Drago Bajt u "Vsevedniku" (Sveznanje, TZS, 1991) na strani 442., pod odrednicom Roman i Antiutopijski roman navodi: "…Zamjatin: Mi; Huxley: Krasni novi svijet; Orwell: 1948; Remec: Iksion…", i u 41. svesku "Literarnih leksikona" (DZS, 1994) Metka Kordigel stavlja ga uz bok Orwellu, Remec u slovenskoj književnoj sredini nije pobrao posebnog priznanja i pozornosti. Dodijelili su mu u Zagrebu godine 1981. časnu nagradu udruženja "SFera" za najbolji znanstveno-fantastični roman "Prepoznavanje" i također nagradu godine 1987. za najbolju znanstveno-fantastičnu priču "Spomenik za Euridiku" (Pomnik za Evridiko), koja je uvrštena i u ovu knjigu. Do sada je na hrvatskom i srpskom jeziku izašlo svega nekoliko Remčevih priča u časopisima, kao što je "Sirius", dok su neke od priča u Milenićevom prijevodu objavljene u časopisima "Riječ" (Brčko) i "Sirius B" (Zagreb). Tako je ovo prva prevedena Remčeva knjiga. Sljedeće je u Milenićevom planu da prevede i roman "Prepoznavanje". Po Mileniću, Remec je ne samo najbolji pisac znanstvene fantastike s južnoslavenskih prostora svih vremena već i jedan od najboljih svjetskih SF pisaca. On je rođen 1928. godine kad se pojavio prvi specijalizirani SF časopis u SAD - "Amazing Stories". Iako su u žanru znanstvene fantastike najpoznatiji američki pisci Milenić (koji je i sam objavio više SF djela, pisao prikaze SF knjiga i eseje o SF-u, te priredio "Antologiju hrvatske znanstveno-fantastične priče" koja je izašla u Rijeci i Skopju) smatra da su ipak europski pisci ispred njih i tu ubraja, osim klasika Julesa Vernea, H. G. Wellsa i Karela Čapeka, i vodeće pisce moderne znanstvene fantastike – Braću Strugacki, Stanislawa Lema, Alasdaira Grayja te Mihu Remca koji su podigli ovaj žanr na visoku umjetničku razinu. Još je 1990. godine dr. Zoran Živković u svojoj "Enciklopediji naučne fantastike" zapisao: "Remec je neosporno najcelovitiji jugoslovenski SF autor u osamdesetim godinama. (…) Autor je istančanog proznog prosedea i izbrušenog stila." Iako je prevoditi Remčevu slojevitu poetsku prozu vrlo zahtjevno zbog osobenog stila i eksperimentiranja u jeziku autor nije štedio pohvale za Milenićev prijevod. Ova je knjiga objavljena uz potporu zaklade "Primož Trubar" koja djeluje pri Društvu slovenskih pisaca.

Književni klub “Miroslav-Mika Antić” iz Inđije objavio je rezultate 24. međunarodnog pjesničkog konkursa “Garavi Sokak”, Inđija 2013. godine. Od 1226 prijavljenih iz 25 zemalja za zbornik Garavi sokak 2013 odabrano je 402 autora.         Uvršteni autori: 1. AGO HAURDIĆ, KUMANOVO (MAKEDONIJA) 2. AGNJEŠKA JAŽENBOVSKA, SJERADZ (POLJSKA) 3. ADEM GARIĆ, SARAJEVO (BIH) 4. ALEKSANDAR DEVETAK, VRBAS (SRBIJA) 5. ALEKSANDAR HUT KONO, ZAGREB (HRVATSKA) 6. ALEKSANDAR MIJALKOVIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 7. ALEKSANDAR NOVAKOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 8. ALEKSANDAR VELIČKOVIĆ, OBRENOVAC (SRBIJA) 9. ALEKSANDAR STANOJEVIĆ, NIŠ (SRBIJA) 10. ALEKSANDRA ĐURĐEVIĆ, GORNJI SMRTIĆI (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 11. ALEKSANDRA VIDIĆ, ADAŠEVCI (SRBIJA) 12. ALEN BRABEC, KASTAV (HRVATSKA) 13. ALISA MALIČEVIĆ, NOVI TRAVNIK (BIH) 14. ALISA SALOPEK, SUBOTICA (SRBIJA) 15. ANASTASIJA KOCIĆ, NIŠ (SRBIJA) 16. ANASTAZIJA RAJIĆ, KIKINDA (SRBIJA) 17. ANĐELA BUGARIN, KAŠTEL GOMILICA (HRVATSKA) 18. ANDREA POPOV MILETIĆ, NOVI SAD (SRBIJA) 19. ANDREJ GRILC - THEODOR ILLEK, DOMŽALE (SLOVENIJA) 20. ANDREJKA JEREB, IDRIJA (SLOVENIJA) 21. ANI STAJKOVA – IVANOVA, PLOVDIV (BUGARSKA) 22. ANA ŽEZLOVA, ODESA (UKRAJINA) 23. ANTON GANČEV, SLIVEN (BUGARSKA) 24. ARKADJUŠ FRANJA , ČENSTOHOVO (POLJSKA) 25. ARMIN BOLIĆ, BEGOV HAN- ŽEPČE (BIH) 26. ARMIN HUSEINOVIĆ, SARAJEVO (BIH) 27. ARON BARETIĆ, RIJEKA (HRVATSKA) 28. BILJANA DIMITRIJEVIĆ MARTINOV, ZRENJANIN (SRBIJA) 29. BILJANA POLEDICA, MARIBOR (SLOVENIJA) 30. BILJANA TODOROVIĆ, UŽICE (SRBIJA) 31. BISERKA GAJIĆ, JAGODINA (SRBIJA) 32. BISERKA SPAJIĆ, RIJEKA (HRVATSKA) 33. BOBO GRLJUŠIĆ, PODSTRANA (HRVATSKA) 34. BOJANA KULIDŽAN, TRBUŠANI (SRBIJA) 35. BORČE PANOV, RADOVIŠ (MAKEDONIJA) 36. BORIS MARKOVIĆ, ZEMUN (SRBIJA) 37. BORIS SPAJIĆ, LOZNICA (SRBIJA) 38. BORIVOJ BUKVA, RIJEKA (HRVATSKA) 39. BORIVOJE SEKULIĆ, TUAPSE (RUSIJA) 40. BORKA SIMIĆ, NOVI BEOGRAD (SRBIJA) 41. BOŽIDAR PEŠEV, BEOGRAD (SRBIJA) 42. BOŽO VLAŠIĆ, ŠID (SRBIJA) 43. BRANKO JEČMENICA, UB (SRBIJA) 44. BRANKO MARAVIĆ, BRČKO (BRČKO DISTRIKT-BIH) 45. BRATISLAV VELIČKOVIĆ, ZRENJANIN (SRBIJA) 46. BREDA SLAVINEC, MARIBOR (SLOVENIJA) 47. BRUNO BREŽAC, PULA (HRVATSKA) 48. BRUNO ŠTOK, ŠAPJANE (HRVATSKA) 49. BUDIMKA TOŠIĆ, UŽICE (SRBIJA) 50. VALENTINA PETROVIĆ, ATINA (GRČKA) 51. VALENTINA-VANJA STOJKOVIĆ, VRANJE (SRBIJA) 52. VALENTINA VUKMAN ZELIĆ, MLINI-DUBROVNIK (HRVATSKA) 53. VALENTINA MILAČIĆ, BANJA LUKA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 54. VALENTINA ZLATANOVIĆ MARKOVIĆ, UŽICE (SRBIJA) 55. VANJA PAVLOVIĆ, LOZNICA (SRBIJA) 56. VEDRANA ĐEKIĆ, SARAJEVO (BIH) 57. VELJKO LAĐEVAC, POŽEGA (SRBIJA) 58. VERA RATKOVAC, DERVENTA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 59. VESNA DENČIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 60. VESNA JOKIĆ, GRADIŠKA (REPUBLIKA SRPSKA, BIH) 61. VESNA KEREČKI ŠARAC, BATAJNICA (SRBIJA) 62. VESNA LAUDANOVIĆ, KRAGUJEVAC (SRBIJA) 63. VESNA ŠARE, KOPER (SLOVENIJA) 64. VESNA V. LALOVIĆ, BAJINA BAŠTA (SRBIJA) 65. VESNA BALABAN, KIKINDA (SRBIJA) 66. VESNA TASIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 67. VID VUKASOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 68. VID VUKELIĆ, BANJALUKA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 69. VIDA NENADIĆ, VELIKO ZABUČJE (SRBIJA) 70. VIKTORIJA VULETIĆ, VRBAS (SRBIJA) 71. VIOLETA JOVIĆ, NIŠ (SRBIJA) 72. VIŠNJA JUNAKOVIĆ, ŠIBENIK (HRVATSKA) 73. VLADANA KOSTIĆ, NIŠ (SRBIJA) 74. VLADIMIR VUKMIRICA, NOVI KARLOVCI (SRBIJA) 75. VLADIMIR ZLOH, HANOVER (NEMAČKA) 76. VOJKA MILOVANOVIĆ, POŽAREVAC (SRBIJA) 77. VUKAN OGRIZOVIĆ, VRŠAC (SRBIJA) 78. GORAN GATALICA, ZAGREB (HRVATSKA) 79. GORAN KUTLAČA, MEDULIN (HRVATSKA) 80. GORAN SREĆKOVIĆ, NOVI BEOGRAD (SRBIJA) 81. GORDANA-VERICA MIĆUNOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 82. GORDANA LJ. MILJKOVIĆ, PARAĆIN (SRBIJA) 83. GORDANA PAVLOVIĆ, ZEMUN (SRBIJA) 84. GORDANA RADOVANOVIĆ, BANJALUKA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 85. GORDANA ROGIĆ, UŽICE (SRBIJA) 86. GORDANA ŠUMENKOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 87. GORDANA VIDAKOVIĆ SIMIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 88. GROZDANA CREPAJAC, BANATSKI KARLOVAC (SRBIJA) 89. DAJANA LAZAREVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 90. DALIBOR DREKIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 91. DALIBORKA PEŠUT MANDIĆ, ONTARIO (KANADA) 92. DAMIR CAR, ZAGREB (HRVATSKA) 93. DAMIR D. OCVIRK, PULA (HRVATSKA) 94. DANIJEL RADOČAJ, PULA (HRVATSKA) 95. DANIJELA KOJIĆ, BIJELJINA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 96. DANILO MARIĆ, ŠARLOT (SAD) 97. DANJA ĐOKIĆ, SARAJEVO (BIH) 98. DARKO BURMUDŽIJA, NOVI SAD (SRBIJA) 99. DARKO KOLAR, ŠID (SRBIJA) 100. DARKO MARKOV, BEČ (AUSTRIJA) 101. DEJAN DIMITRIJEVIĆ MITA, BEOGRAD (SRBIJA) 102. DANIEL TIKVICKI, SUBOTICA (SRBIJA) 103. DOROTA JAVORSKA, KIJEV (UKRAJINA) 104. DRAGAN RADOVIĆ, LESKOVAC (SRBIJA) 105. DRAGANA ĐURKOVIĆ TOŠIĆ, ČAČAK (SRBIJA) 106. DRAGANA DUČIĆ, UŽICE (SRBIJA) 107. DRAGANA JOVANOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 108. DRAGANA KONSTANTINOVIĆ, BARNABI (KANADA) 109. DRAGANA MRKIĆ, NIKŠIĆ (CRNA GORA) 110. DRAGICA BEKA SAVIĆ, BAČKA PALANKA (SRBIJA) 111. DRAGICA KOJIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 112. DRAGIŠA ERAKOVIĆ, NIŠ (SRBIJA) 113. DRAGOLJUB POPOVIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 114. DRAGOMIR DRAGA MIRJANIĆ, TEMIŠVAR (RUMUNIJA) 115. DRAŽEN PAVLIĆ, BJELOVAR (HRVATSKA) 116. DRAŽENKA TRBOVIĆ, TEMERIN (SRBIJA) 117. DUNJA BANJAC, INĐIJA (SRBIJA) 118. DUŠAN ĐORĐEVIĆ, NIŠ (SRBIJA) 119. DUŠAN ELEZ, HERCEG NOVI (CRNA GORA) 120. DUŠANKA RUDIĆ, ŠID (SRBIJA) 121. DUŠKA BOJIĆ, KOTORVAROŠ (REPUBLIKA SRPSKA-BIH) 122. ĐORĐE BOGOJEVIĆ, ŠABAC (SRBIJA) 123. ĐURA ŠEFER SREMAC, RUMA (SRBIJA) 124. ĐURICA EDELINSKI, ŠID (SRBIJA) 125. ĐURO BAKIĆ, TUZLA (BIH) 126. EMIL GEBEJEŠ, DONJA DUBRAVA (HRVATSKA) 127. EMILIJA MIJATOVIĆ, ZADAR (HRVATSKA) 128. EMILIJA ŽIVKOVIĆ, KRAGUJEVAC (SRBIJA) 129. EMILIJA ŽIVOJINOVIĆ, KRAGUJEVAC (SRBIJA) 130. ENSAR BUKARIĆ, GORNJI VAKUF – USKOPLJE (BIH) 131. ERŽEBET FEHER LIZA, VRŠAC (SRBIJA) 132. EVGENIJE ALEKSANDROVIČ KAPUSTIN, SANKT PETERSBURG, (RUSIJA) 133. EVICA KRALJIĆ, NOVA GRADIŠKA (HRVATSKA) 134. ŽAKLINA GLIBO, DRAGE (HRVATSKA) 135. ŽELJANA RADONIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 136. ŽELJKA AFRIĆ, SREMSKA MITROVICA (SRBIJA) 137. ŽELJKO ARNOVSKI, BAČINCI (SRBIJA) 138. ŽELJKO VUČENOVIĆ – VUK KURJAK, INĐIJA (SRBIJA) 139. ŽELJKO FUNDA, VARAŽDIN (HRVATSKA) 140. ŽELJKO JELIĆ KREMANSKI, PRNJAVOR (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 141. ŽIVAN MARINKOVIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 142. ZDRAVKO DUVNJAK, OTAVA (KANADA) 143. ZIJAD PANDUR, ŽIVINICE (BIH) 144. ZLATKA EMERŠIĆ, BERANE (CRNA GORA) 145. ZLATOMIR BOROVNICA, INĐIJA (SRBIJA) 146. ZORA LJUBENOVIĆ, OBRENOVAC (SRBIJA) 147. ZORAN S. PILJEVIĆ, NIŠ (SRBIJA) 148. ZORAN TODOR, SMEDEREVSKA PALANKA (SRBIJA) 149. ZORANA GAVRILOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 150. ZORICA LEŠOVIĆ STANOJEVIĆ, ČAČAK (SRBIJA) 151. ZORICA MARKOV, KIKINDA (SRBIJA) 152. ZORICA STANKOVIĆ, NIŠ (SRBIJA) 153. ZORKA ČORDAŠEVIĆ, FRANKFURT (NEMAČKA) 154. IVA DAMJANOVIĆ, ZAGREB (HRVATSKA) 155. IVAN DESPOTOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 156. IVAN KORPONAI, LENINGEN (NEMAČKA) 157. IVAN PETROVIĆ, MLADENOVAC (SRBIJA) 158. IVAN M. PETROVIĆ, DIVCI (SRBIJA) 159. IVANA ARSIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 160. IVANA ZAJIĆ, KRUŠEVAC (SRBIJA) 161. IVANA PRLINA NIKODIJEVIĆ, BUHRAIN (ŠVAJCARSKA) 162. IVANKA KUZMAR ŠUBAŠIĆ, ZADAR (HRVATSKA) 163. IGOR BRACA DAMNJANOVIĆ DIB, BEOGRAD (SRBIJA) 164. IGOR DIVKOVIĆ, ZAGREB (HRVATSKA) 165. IGOR ZORIĆ, ZRENJANIN (SRBIJA) 166. IGOR REMS, KELN (NEMAČKA) 167. IGOR STANKOVIĆ, NOVI SAD (SRBIJA) 168. IZABEL DIAS ČEPERKOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 169. IZTOK KODRIČ, ROGATEC (SLOVENIJA) 170. ISHAK NOKIĆ, NOVI PAZAR (SRBIJA) 171. JABLANKA PAVLOVIĆ, SOKOBANJA (SRBIJA) 172. JADRANKA VARGA, ZAGREB (HRVATSKA) 173. JAGODA KECMAN, TUGARE (HRVATSKA) 174. JAGODA KLJAIĆ, GLINA (HRVATSKA) 175. JAGODA NIKAČEVIĆ, NOVI BEOGRAD (SRBIJA) 176. JASMILA TALIĆ, SARAJEVO (BIH) 177. JASMIN IBRANOVIĆ, BRČKO DISTRIKT (BIH) 178. JASMINA VALENTIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 179. JASMINA MALEŠEVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 180. JASMINA ŠUŠIĆ, LIPOVLJANI (HRVATSKA) 181. JEFIMIJA KOCIĆ, NIŠ (SRBIJA) 182. JELENA M. ĆIRIĆ, PRAG (ČEŠKA REPUBLIKA) 183. JOVAN BODROŽIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 184. JOVAN N. BUNDALO, BEOGRAD (SRBIJA) 185. JOVANA STOJANOVIĆ, PODGORICA (CRNA GORA) 186. JOVANKA BABIĆ JELOVAC, ZAGREB (HRVATSKA) 187. JOVANKA BOŽIĆ, VALJEVO (SRBIJA) 188. JOVANKA JELIĆ, UMKA (SRBIJA) 189. JOŽE BRENČIČ, VRHNIKA (SLOVENIJA) 190. JURATA BOGNA SERAFINJSKA, VARŠAVA (POLJSKA) 191. JURE DRLJEPAN, DOMŽALE (SLOVENIJA) 192. JURICA NJEGOVEC, VARAŽDIN (HRVATSKA) 193. KAJA NIKOLIĆ-STOJANOVIĆ, RAŽANJ (SRBIJA) 194. KATARINA KOSTIĆ, TORONTO (KANADA) 195. KRIŠTOF REMBOVSKI , KENPNO (POLJSKA) 196. KSENIJA ŠUPIĆ, UŽICE (SRBIJA) 197. LAURA KLAPKA, ZAGREB (HRVATSKA) 198. ALTENKA SAPUNDŽIJEVA, LOVEČ (BUGARSKA) 199. LAZAR LAUŠEV, IDVOR (SRBIJA) 200. LAZAR PETKOVIĆ – KRČEDINAC, KRČEDIN (SRBIJA) 201. LELA STOJANOVIĆ, NIŠKA BANJA (SRBIJA) 202. LIDIJA PAVLOVIĆ-GRGIĆ, MOSTAR (BIH) 203. LINDA PRUGO BABIĆ, SARAJEVO (BIH) 204. LJILJANA CRNIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 205. LJILJANA GLIGORIJEVIĆ, ŽITKOVAC (SRBIJA) 206. LJILJANA JELASKA, PETRINJA (HRVATSKA) 207. LJILJANA MILOSAVLJEVIĆ, SMEDEREVSKA PALANKA (SRBIJA) 208. LJILJANA SAMARDŽIĆ, SOMBOR (SRBIJA) 209. LJILJANA TEOFANOV, KIKINDA (SRBIJA) 210. LJILJANA PANTELIĆ NOVAKOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 211. LJILJANA NINKOVIĆ MRGIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 212. LJUBICA PUŠICA, BEOGRAD (SRBIJA) 213. LJUBINKA TOŠIĆ, UŽICE (SRBIJA) 214. LJUBOMIR O. VUJOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 215. MAJA BABIĆ, NOVI SAD (SRBIJA) 216. MAJA MIKULIĆ, MOSTAR (BIH) 217. MAJA D. NEDELJKOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 218. MAJA PEJOVIĆ, ČAČAK (SRBIJA) 219. MAJA SABLJAK, POŽEGA (HRVATSKA) 220. MAJA STOŠIĆ, BEČ (AUSTRIJA) 221. MAJA ŠIPRAK BRLETIĆ, SISAK (HRVATSKA) 222. MAJDA KOČAR, OB POTOKU – LJUBLJANA (SLOVENIJA) 223. MAJO DANILOVIĆ, NOVI BEOGRAD (SRBIJA) 224. MALGOŽATA ŽURECKA, STALOVA VOLA (POLJSKA) 225. MARIA ŽUJOVIĆ KRASAVČIĆ, ČAČAK (SRBIJA) 226. MARICA BEHTAN CECELJA, IVANIĆ GRAD (HRVATSKA) 227. MARICA RADIĆ VIDIĆ, ADAŠEVCI (SRBIJA) 228. MARIJA BRAJKOVIĆ, BAČKA PALANKA (SRBIJA) 229. MARIJA DRAGNIĆ, VASTERAS (ŠVEDSKA) 230. MARIJA DRPA, BEOGRAD (SRBIJA) 231. MARIJA KUSTUDIĆ, SUBOTICA (SRBIJA) 232. MARIJA LESAN, BEOGRAD (SRBIJA) 233. MARIJA LISAC, RIJEKA (HRVATSKA) 234. MARIJANA MIŠKOVIĆ, NJUJORK (SAD) 235. MARKO LJ. RUŽIČIĆ,VEDENSVIL (ŠVAJCARSKA) 236. MARKO SERTIĆ-KEC, OSIJEK (HRVATSKA) 237. MARKO SKOK – MEZOPOTAMSKY, LJUBLJANA (SLOVENIJA) 238. MARKO TOMIĆ, JAGODINA (SRBIJA) 239. MARTA ŠAVLI, PODBRDO (SLOVENIJA) 240. MELISA SLIPAC, BEČ (AUSTRIJA) 241. MIHAJLO SVIDERSKI, BITOLJ (MAKEDONIJA) 242. MILAD OBRENOVIĆ, ROGATICA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 243. MILAN BJEKIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 244. MILAN GROMOVIĆ, LJUBIĆ-ČAČAK (SRBIJA) 245. MILAN MILUTINOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 246. MILAN S. KOSOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 247. MILAN SENĆANSKI, BEOGRAD (SRBIJA) 248. MILAN STEVANOVIĆ TRNOVICA, BEOGRAD (SRBIJA) 249. MILAN TODOROV, PETROVARADIN (SRBIJA) 250. MILEN ŠELMIĆ, NOVI SAD (SRBIJA) 251. MILENA MRKELA, PANČEVO (SRBIJA) 252. MILENA SEVEROVIĆ, STARA PAZOVA (SRBIJA) 253. MILENA VUKOJE STAMENKOVIĆ, BERN (ŠVAJCARSKA) 254. MILICA BOGDANOVIĆ, UMKA (SRBIJA) 255. MILICA BERLOT, ŠTUTGART (NEMAČKA) 256. MILIJANA MIKA GOLUBOVIĆ, UŽICE (SRBIJA) 257. MILISAV ĐURIĆ, BENINGEN (ŠVAJCARSKA) 258. MILIVOJ KRIVOŠIJA, NOVI SAD (SRBIJA) 259. MILORAD MARTINOV, ZRENJANIN (SRBIJA) 260. MILOŠ JOVANOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 261. MILOŠ RAJIĆ, DOLOVO (SRBIJA) 262. MILOŠ STEVANOVIĆ GRIGI, KRAGUJEVAC (SRBIJA) 263. MINELA DIZDAR, TOMISLAV GRAD (BIH) 264. MINELA MASLEŠA, KONJIC (BIH) 265. MIODRAG MIO LAZAREVIĆ, POŽAREVAC (SRBIJA) 266. MIRELA JAKOVLJEVIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 267. MIRJANA ĐAPO, BRČKO (BRČKO DISTRIKT – BIH) 268. MIRJANA RANKOVIĆ LUKOVIĆ, ČAJETINA (SRBIJA) 269. MIRJANA JEROTIĆ, KOPAR (SLOVENIJA) 270. MIRJANA KOS, MRACLIN (HRVATSKA) 271. MIRJANA MARINKOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 272. MIRJANA MARKOVIĆ, SREMSKA MITROVICA (SRBIJA) 273. MIRJANA RADUJKOVIĆ MILOJKOVIĆ, SUBOTICA (SRBIJA) 274. MIRJANA RANKOVIĆ MATOVIĆ, MRČAJEVCI (SRBIJA) 275. MIRJANA SMAŽIL PEJAKOVIĆ, ZAGREB (HRVATSKA) 276. MIRJANA SOKOLOVIĆ, STARA PAZOVA (SRBIJA) 277. MIRKO LUNIĆ, RUMA (SRBIJA) 278. MIROSLAV LAV AMATUNSKI, MONTREAL (KANADA) 279. MIROSLAV MIŠEL BOLTRES, SMEDEREVO (SRBIJA) 280. MIROSLAV PAVLOVIĆ, KRNJEVO (SRBIJA) 281. MIROSLAV PELIKAN, ZAGREB (HRVATSKA) 282. MIROSLAV STAMENKOVIĆ, LESKOVAC (SRBIJA) 283. MIROSLAV VURDELJA, ZAGREB (HRVATSKA) 284. MIRSAD ŠIŠIĆ, ZENICA (BIH) 285. MITAR MITROVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 286. MLADEN ĐURIČIĆ, VRBAS (SRBIJA) 287. MLADEN STOJADINOVIĆ, PARAĆIN (SRBIJA) 288. MONIKA TUBIĆ, KAĆ (SRBIJA) 289. NADA BADRLJICA, MOKRIN (SRBIJA) 290. NADA -NADICA CVETKOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 291. NAJDAN STOJANOVIĆ, SURDULICA (SRBIJA) 292. NATALIJA KOCIĆ, NIŠ (SRBIJA) 293. NATAŠA GALIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 294. NATAŠA MILADINOVIĆ, LAZAREVAC (SRBIJA) 295. NEBOJŠA MLADENOVIĆ, VRNJAČKA BANJA (SRBIJA) 296. NEMANJA DRAGAŠ, BEOGRAD (SRBIJA) 297. NENAD SIMIĆ, DERVENTA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 298. NENAD SIMIĆ-TAJKA, (SAD) 299. NENAD TANOVIĆ, SARAJEVO (BIH) 300. NEVENA STANIĆ, MODRIČA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 301. NEVENKA MIJATOVIĆ, STARA PAZOVA (SRBIJA) 302. NEVENKA PUPEK, DONJA BISTRA (HRVATSKA) 303. NIKOLA BELOŠEVIĆ BELE, KRAGUJEVAC (SRBIJA) 304. NIKOLA GRKOVIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 305. NIKOLA ILIĆ, VALJEVO (SRBIJA) 306. NIKOLA ŠIMIĆ TONIN, SELO DRAGE (HRVATSKA) 307. NIKOLA VASIĆ TOPOLOVAČKI, KIKINDA (SRBIJA) 308. NISAD ŠIŠKO JAKUPOVIĆ, LONDON (VELIKA BRITANIJA) 309. NOVICA B. ĐORĐEVIĆ – KOSOV, BEOGRAD (SRBIJA) 310. OKSANA PECI, REN (FRANCUSKA) 311. OLGA LALIĆ-KROWICKA – DUKLA (POLJSKA) 312. OLICA MILUTINOVIĆ, ČAČAK (SRBIJA) 313. OSTOJA TONTIĆ, ŠTUTGART (NEMAČKA) 314. PANTELIJA MILOSAVLJEVIĆ, ODENZE (DANSKA) 315. PETRA ROSANDIĆ, SPLIT (HRVATSKA) 316. PETRONIJE-PERO ŠIMŠIĆ, VIŠEGRAD (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 317. PETAR ELEZ, HERCEG NOVI (CRNA GORA) 318. PETAR V KNEŽEVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 319. PETAR MALBAŠA, OSIJEK (HRVATSKA) 320. RADA PAUNOVIĆ, ČAČAK (SRBIJA) 321. RADE ĆURČIN, NOVI BEOGRAD (SRBIJA) 322. RADMILA JELISIJEVIĆ, ČAČAK (SRBIJA) 323. RADOJE REGOJEVIĆ, GOSAU (ŠVAJCARSKA) 324. RADOJICA NEŠOVIĆ, UB (SRBIJA) 325. RADOJICA PERIŠIĆ, NOVA VAROŠ (SRBIJA) 326. RADOJKO LAKO VESELINOVIĆ, UŽICE (SRBIJA) 327. RADOVAN LEPANOVIĆ, KORB (NEMAČKA) 328. RADOVAN SINĐELIĆ, BOGATIĆ (SRBIJA) 329. RATKO PETROVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 330. RATKO RALE BELIĆ, SUBOTICA (SRBIJA) 331. ROMANA PERKOVIĆ, OSIJEK (HRVATSKA) 332. RUŽA ĐEKIĆ, ŠTUTGART (NEMAČKA) 333. RUŽA TOVILO, VOĐINCI (HRVATSKA) 334. SABAH AL-ZUBEIDI, BEOGRAD (SRBIJA) 335. SABINA HVASTIJA, MARIBOR (SLOVENIJA) 336. SAFER GRBIĆ, TEŠANJ (BIH) 337. SAFETA OSMIČIĆ, HERLEN (HOLANDIJA) 338. SAFIJA VEHABOVIĆ, ZENICA (BIH) 339. SLAVICA DABEVSKA KIROVSKA, TETOVO (MAKEDONIJA) 340. SANDA IVANOVIĆ, INĐIJA (SRBIJA) 341. SANDA RISTIĆ STOJANOVIĆ, ZEMUN (SRBIJA) 342. SANDRA CVITKOVIĆ, GLAMOČ (BIH) 343. SANDRA DŽANANOVIĆ BAKAJ, INSBRUK (AUSTRIJA) 344. SANDRA ZEC, BEOGRAD (SRBIJA) 345. SAŠA MIĆKOVIĆ, RAČA KRAGUJEVAČKA (SRBIJA) 346. SAŠA STRNAD, LJUBLJANA (SLOVENIJA) 347. SAVA GAJIĆ IVIĆ, BUHRAIN (ŠVAJCARSKA) 348. SAVA ILIĆ, SENT GALEN (ŠVAJCARSKA) 349. SAVKO PEĆIĆ-PESA, DERVENTA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 350. SANJA MRZLJAK JOVANIĆ, SLATINA (HRVATSKA) 351. SANJIN ČIKOVIĆ, RIJEKA (HRVATSKA) 352. SERGIJE FERARI LATUS, RIJEKA (HRVATSKA) 353. SILVA LANGENFUS, VIDEM - DOBRE POLJE (SLOVENIJA) 354. SILVIJA BUTKOVIĆ, ĐAKOVO (HRVATSKA) 355. SLAĐANA FIŠER, NOVI SAD (SRBIJA) 356. SLAĐANA OBRADOVIĆ, NIŠ (SRBIJA) 357. SLAVICA KLEIN, LESE (AUSTRIJA) 358. SLOBODAN JOVANOVIĆ – STUBIČKI, ĆUPRIJA (SRBIJA) 359. SLOBODAN M. STEFANOVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 360. SLOBODANKA ŽIVKOVIĆ, ALEKSINAC (SRBIJA) 361. SMILJA ARSIĆ, NOVI SAD (SRBIJA) 362. SNEŽANA VUKIĆEVIĆ ČVORO, HERCEG NOVI (CRNA GORA) 363. SNEŽANA SAVIĆ, KIČINER (KANADA) 364. SNEŽANA ŽANA NEORČIĆ, SUBOTICA (SRBIJA) 365. SNJEŽANA KUKIĆ, OSINJA - DERVENTA (REPUBLIKA SRPSKA – BIH) 366. SOFIJA ĐOKIĆ – SOFKE, RUMA (SRBIJA) 367. SONJA MUDRIĆ, ZAGREB (HRVATSKA) 368. SOVJETA GRUBEŠIĆ, BUKOVAC (SRBIJA) 369. SRĐAN GAGIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 370. SREČKO PLAHUTNIK, POSTOJNA (SLOVENIJA) 371. SRETO PETRIĆ, TORONTO (KANADA) 372. STEVAN ČVOROVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 373. STEVAN MILOŠEVIĆ, VRANJE (SRBIJA) 374. STOJANKA MILIN, ZRENJANIN (SRBIJA) 375. STOJANKA RADENOVIĆ-PETKOVIĆ, TORONTO (KANADA) 376. STRAHINJA KRSTIC, BEOGRAD (SRBIJA) 377. SUNO KOVAČEVIĆ, ZENICA (BIH) 378. SUZANA MIJATOVIĆ, KUSOVAC (SRBIJA) 379. SVETLANA ANTIĆ, VRANJE (SRBIJA) 380. SVETLANA MATIĆ, BEČ (AUSTRIJA) 381. SVETLANA SPAJIĆ, LOZNICA (SRBIJA) 382. SVETLANA TODOROVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 383. TATJANA TOMIĆ, GRADAČAC (BIH) 384.  TATJANA DEBELJAČKI, UŽICE (SRBIJA) 385. TEUTA BUTUČI, ZAGREB (HRVATSKA) 386. TODORA ŠKORO, BEOGRAD (SRBIJA) 387.  TODA MATIĆ – MEDIĆ, SIDNEJ (AUSTRALIJA) 388. TOMISLAV STEVANOVIĆ, SMEDEREVO (SRBIJA) 389. FABIJAN LOVRIĆ, KNIN (HRVATSKA) 390. FRANJO FRANČIČ, LJUBLJANA (SLOVENIJA) 391. FRANKO BUŠIĆ, SPLIT (HRVATSKA) 392. FRANKO SORIĆ, ZADAR (HRVATSKA) 393. FRANJO DERANJA, NOVI VINODOLSKI (HRVATSKA) 394. FRANJO MATANOVIĆ, TRST (ITALIJA) 395. FUAD HRUSTIĆ, GRADAČAC (BIH) 396. FUAD KOVAČ, SARAJEVO (BIH) 397. HASAN IREIZ, SARAJEVO (BIH) 398. HRISTINA JANKOVIĆ, PODGORICA (CRNA GORA) 399. CVETA SPASIKOVA, ŠTIP (MAKEDONIJA) 400. CVIJA AŠĆERIĆ MITROVIĆ, ADELEJD (AUSTRALIJA) 401. CVIJETA JURIŠEVIĆ, BEOGRAD (SRBIJA) 402. DŽANA ZIMIĆ JESENKOVIĆ, SARAJEVO (BIH) NAPOMENA: NA KONKURS SE ODAZVALO 1226 AUTORA IZ 25 DRŽAVA SVIJETA I TO: 1. MAKEDONIJA, 2. POLJSKA, 3. BOSNA I HERCEGOVINA, 4. HRVATSKA, 5. SLOVENIJA, 6. BUGARSKA, 7. UKRAJINA, 8. RUSIJA, 9. GRČKA, 10. NJEMAČKA, 11. KANADA, 12. SAD, 13. AUSTRIJA, 14. RUMUNIJA, 15. CRNA GORA, 16. ŠVAJCARSKA, 17. ČEŠKA REPUBLIKA, 18. ŠVEDSKA, 19. VELIKA BRITANIJA, 20. FRANCUSKA, 21. DANSKA, 22. HOLANDIJA, 23. ITALIJA, 24. AUSTRALIJA, 25. SRBIJA.  

Elvedin Nezirović, književnik iz Mostara, dobitnik je nagrade za najbolju kratku priču prožetu humorom ili satirom u 2013. godini, koju svake godine dodjeljuje Fondacija "Dr. Esad Eso Sadiković" iz Prijedora. Nezirović je naradu dobio za priču "Večera", a uručena mu je sinoć u Prijedoru. Inače, ovo Neziroviću nije prva književna nagrada. I ranije je nagrađivan za svoje književno stvaralaštvo, kako u BiH tako i van nje. Član je Društva pisaca BiH i Književnog kluba Mostar, a trenutno radi kao direktor Muzičkog centra Pavarotti u Mostaru.

Tradicionalna književna večer “Rijek iz kamena” i ove godine će se održati u Počitelju u restoranu “Staklo” u srijedu 7. kolovoza u 21 sat, a nastupit će sljedeći književnici: Frano Vlatković, Anita Martinac, Sanijela Matković, Josip Škerlj, Mirana Rogić, Stjepan Šešelj, Jasenka Požega Sremac, Miljenko Stojić, Pero Pavlović, Jasmina Hanjalić, Dragan Mučibabić, Ivana Erić, Srećko Marijanović, Milica Pehar, Antun Lučić, Admiral Mahić, Stanko Krnjić, Jozo Jakiša, Dušan Musa, Rasim Pršte, Mario Knežević i Ljubo Krmek. Za glazbeni dio zadužene su “Vidoštačke kraljice”, dok će “Rijek iz kamena” voditi Tina Laco.

Prenosimo intervju s Berislavom Juričem objavljen danas u mostarskom Dnevnom listu. Intervju potpisuje Andrijana Copf, novinarka i urednica Kulture u Dnevnom listu.  Berislav Jurič rođen je 1980. godine u Tomislavgradu. Živi i radi u Mostaru. Piše poeziju i prozu. Dobitnik je prve nagrade za ciklus pjesama Šimićevih susreta 1998. i 2006. godine. Nagrađen je i za najbolji tekst objavljen u studentskom listu Sveučilišta u Mostaru “Opomena”. Dobitnik je prve nagrade Fondacije “Fra Grgo Martić” za najbolji prozni prvijenac 2013. godine za knjigu “Naspavani psi laju”. “Bilo da piše o rukama, o galebu koji više ne može uzletjeti, o samoći i ljubavi, o mladim i starim ljudima, autor ove zbirke kratkih priča pokazuje da je svoj nesumnjivi talent školovao i kod takvih majstora kao što su Čehov, Marinković ili Karver. Sažet izraz, uvjerljiv detalj, poetičan prizor ili neočekivan obrt u pripovijedanju – to je, između ostalog, ono čime nas Berislav Jurič pridobiva. Pozdravljamo ga kao nov, osvježavajući glas u domaćoj prozi, kojoj je već ovim svojim 'ulaskom u književnost' priložio neke vanredno lijepe stranice”, naveo je žiri u obrazloženju nagrade Fondacije “Fra Grgo Martić” za najbolji prozni prvijenac. Jurič je bio u i žiriju za kratku priču 11. West Herzegowina Festa. Osim kao pisac, radi i kao novinar, urednik i kolumnist. U razgovoru za Dnevni list govori o pisanju, nagradama, kreativnosti. Kako je, u kojim okolnostima, nastala knjiga 'Naspavani psi laju'? - Riječ je o pričama koje su nastale tamo od srednjoškolskih i studentskih dana pa sve donedavno. Kako nisam prozi ranije pridavao toliko značenja u svom pisanju, tako sam ju pisao rjeđe i čuvao po strani. No, eto, isplatilo se sačuvati ih jer je ispalo na kraju da ipak nešto vrijede. Knjiga je nagrađena na natječaju Fondacije “Fra Grgo Martić”. Koliko je, bez obzira na novčani segment nagrade, nagrada bitna za 'isplivavanje' jednog djela u javnost? - Kada vam tako zvučna fondacija da prvu nagradu, tada je to svakako veliko za književni život mladoga autora. S druge strane, ako se u obzir uzme činjenica da Fondacija 'Fra Grgo Martić' preuzima na sebe obvezu izdavanja knjige i promocije po cijeloj regiji, onda to ima još veću težinu. Jer, nitko od mladih autora nije toliko jak, niti financijski niti poznanstvima, da sve to sam može izgurati na svojim leđima. Tako da je ova nagrada i stvarno isplivavanje u taj svijet u kojem je teško plivati među starijim kolegama. A koliko je, s obzirom da je riječ o prvijencu, laskavo to priznanje, nagrada na natječaju, za Vas kao autora? - Već sam rekao da je na kraju ispalo da proza, kojoj sam se nekako otimao jer sam više vjerovao, a i sad vjerujem, u poeziju, vrijedi nešto. Priče koje sam pisao, s jako malo preinaka, nastajale su kroz studentske dane i kroz način da se odmaknem od novinarskih okvira i težine. Stoga mi je drago da je i to treće piskaralo u meni, prva dva su piskarala poezije i novinar, isplivalo i u javnosti, ali i u meni samome. Što je to što pisanjem, ovom knjigom, rješavate: je li to unutarnji nemir, poticaj čitatelju da se osvrne oko sebe, da razmišlja…, ili nešto treće? - Priče su tematski jako različite. Možda i zbog dugog vremenskog razdoblja u kojem su nastajale. Ima tu nekih unutarnjih nemira, ima crtica iz djetinjstva, viđenja pogreba, viđenja stanara zgrade u kojoj sam živio, izmišljenih ljubavnih priča s neizmišljenim likovima. A u svakom pisanju je valjda cilj natjerati čitatelja da se osvrne oko sebe, bilo da je riječ o poeziji, prozi, pa i novinarstvu. Mi, ljudi što smo odabrali pisanje, imamo valjda nezahvalnu ulogu da drugima otvaramo oči. Nažalost, u današnjim vremenima, previše je reflektora i sunaca što zasljepljuju poglede, pa nam baš i ne ide. “Pozdravljamo Juriča kao nov, osvježavajući glas u domaćoj prozi, kojoj je već ovim svojim 'ulaskom u književnost' priložio neke izvanredno lijepe stranice” – tako je, između ostalog, žiri obrazložio svoj stav. Što mislite da je osvježavajuće u toj Vašoj prozi? Ili – što je to što je za Vas osvježavajuće u prozi? - Uvijek sam se pitao kako to netko zna što je pisac htio reći. Bilo bi nezahvalno od mene tumačiti obrazloženje žirija. Možda sam osvježavajući glas jer sam novi na toj sceni, a možda i nešto u redcima koje sam ispisao do sada nije napisano na taj način. Uglavnom, mislim da je na čitateljima, a nadam se da će ih biti, da odluče o tome jesam li osvježenje ili sam zatrovao književnu scenu još više. Koliko u toj knjizi ima ili nema odmaka od rata u BiH, od dnevne politike, posttranzicije koju živimo? - U nekim pričama se izravno dotičem ratova, u drugima se pak većinom dotičem ratova koji se vode u nama i u ljudima oko nas, a koji su mnogo opasniji, življi od stvarnih borbi i olova. Politiku nisam uplitao u priče. Mislim da je dovoljno politike oko nas i da se politika svela na to da ne zaslužuje biti među koricama. Dobitnik ste i dvije Šimićeve nagrade. Jesu li nagrade više poticaj ili više obveza? - Da, dobitnik sam Šimićevih nagrada za poeziju. A nagrada kao nagrada. Nekoga i slatkiš vine u zvijezde, a netko čvrsto stoji na zemlji. Svjestan sam da je veliki broj nagrada danas i kod nas, ali i u svijetu u pogrešnim rukama, bez obzira daju li ih te ruke ili primaju nagradu. Nažalost, nagrada je danas vijest, koja u moru vijesti ispari i to puno brže od drugih jer je u rubrici koju malo tko čita. Nagrada i je poticaj i obveza. No, prije svega obveza prema samom sebi da se svim silama zadržiš na zemlji. Život je prekratak da bi se vrhunci doživljavali pod nagradama. Puno vrjednijih priznanja u životu čovjek dobije, a da nikad ne budu napismeno. Mnogi dodjeljuju nagrade i priznanja. Ipak, što je ono što Vi cijenite kod nagrada i priznanja u zemlji u kojoj se, iskreno, prave vrijednosti malo cijene? - Već sam rekao da se nagrade prečesto nalaze u pogrešnim rukama i kad se dijele i kad se primaju. Osobno cijenim trud ljudi, ali i želju da nekome dadnu priliku da javnosti predoči to što radi. Cijenim što nekim provikanim imenima nije od poniženja iščitati neki tekst, odvojiti svoje vrijeme i pružiti autoru priliku da se nakon toga sam, svojim pisanjem, hrva s drugima. U pravu ste kada kažete da se prave vrijednosti malo cijene. Ali, to je u neku ruku opravdanje kojim prešutno sebi odobravamo da nam krive vrijednosti budu prave. Mi smo ti koji ocjenjujemo i dajemo vrijednostima mjesto u našem životu, pa ako krenemo sami od sebe i prodrmamo nakrivo nasađenu piramidu vrijednosti, možda ju na koncu do kraja srušimo i stvari vratimo ondje gdje im je mjesto. Biti novinar i biti pisac. Ima li razlike? Uključujete li maštu puno više u profesiju pisca? - Ako uzmemo kroz prizmu materijalne koristi, ne zna se što je gore biti, ili novinar ili pisac. Ako pak gledamo ono unutarnje, onda je tu podjednako zadovoljstvo. U novinarstvu, pogotovo u ovome online novinarstvu kojim se bavim, lakše je uočiti da ste nekome otvorili oči, da ste probudili u nekome nešto, dok kao pisac nikada ne možete dobiti reakciju na prvu. Ipak je književnost malo odmaknuto i privatnije štivo od novinarskih tekstova. Pomalo je i teško odvojiti jedno od drugog, ali nekako uspijevam odmak od brda dnevno-političkih prljavština i smicalica, odmaknuti se i odmoriti se u pisanju za sebe i svoju dušu. A, eto, pokazalo se nakon nekog vremena da ću to dati i drugima kroz knjigu. Ove godine ste u žiriju WHF-a. Prisjećate li se, dok ocjenjujete radove drugih, svojih početaka? - Pokazalo se ove godine kako mlade autore zbilja zanima isplivati iz anonimnosti, pa je na natječaj za kratku priču WHF-a stiglo oko 130 rukopisa. Selekcijom je određeno da u konkurenciju uđe njih 23. Vjerujem da svatko od njih stremi biti najbolji, baš kao što sam i ja nekada želio napisati najbolji tekst, najbolju pjesmu. Ali samo s tom željom se i može naprijed. Cilj West Herzegowina Festa je izvući mlade autore iz anonimnosti njihovih malih sredina. I u tome im dobro ode. Ako mi, žiri za kratku priču, iz svih ovih imena izvučemo jednoga koji će biti u žiriju nekog sljedećeg festivala, onda smo napravili dobar posao. I onaj tko je pisao, i mi koji smo ga izabrali. Rađa li neimaština inat i kreativnost? - Nažalost, u zemlji u kojoj živimo sve je veći jaz između onih koji jedva sklapaju kraj s krajem i onih koji misle da im nema kraja. U takvom okruženju teško je očekivati da će nam prioritetne vrijednosti biti bilo što drugo osim puko preživljavanje i traženje načina da se što jednostavnije ispliva i održi na površini. Inat kojim se toliko busamo jednom bi trebao doći na vidjelo, pa da krenemo s promjenama za kojima toliko vapimo. Nije bitno kakve su to promjene. Nije sve ni u politici nakrivo. Možda da zbilja krenemo sami od sebe. S druge strane, čitav život u ovakvoj zemlji mogao bi se nazvati kreativnošću. Preživjeti danas, kad ste osuđeni živjeti na crno, biti robovi, biti nijemi i poslušni, to je najveća kreativnost. Izvor: Dnevni list

"Inferno" roman koji je sigurno vrhunska zabava za najšire mase. Kako su i navikli čitatelji Brownovih romana, i ova akcija sa svojih 461 stranicu nevjerovatno, ostavlja bez daha. Uprkos kritikama da je roman napisan preambiciozno čak i po standardima Dana Browna, činjenica da je u kratkom roku prodano više od 200 miliona primjeraka samo je još jedan od dokaza da Brown ima čitateljstvo koje uživa teorije zavjera i da su njegovi romani zaista cijenjeni. U srcu Italije, istaknuti profesor s Harvarda, simbolog, Robert Langodon, uvučen je u tjeskobni svijet zasnovan na jednom od najtrajnijih i najmisterioznijih književnih djela u historiji: Danteovom Infernu. "Robert Langdon se bori protiv jezivog protivnika i hvata u koštac s dobro smišljenom zagonetkom koja ga vuče u krajolik klasične umjetnosti, tajne prolaze i futurističku nauku. Oslanjajući se na Danteovu poemu, iz Božanske komedije, Langdon se mora odlučiti kome da vjeruje kako bi pronašao odgovore... Prije nego što se svijet nepovratno promijeni. - Traži pa ćeš naći. Dok su mu te riječi odjekivale u glavi, Robert Langdon probudio se u bolničkom krevetu ne sjećajući se gdje je ili kako je onamo dospio. Uz to, ne može objasniti porijeklo zlokobnog predmeta pronađenog među njegovim stvarima. Prijetnja njegovom životu potjerat će njega i mladu liječnicu Siennu Brooks u vratolomni bijeg Firenzom. Samo ih Langdonovo poznavanje tajnih prolaza i drevnih tajni što leže ispod povijesne fasade može spasiti da ne padnu u ruke nepoznatim progoniteljima. Pomažući se, kao vodičem, stihovima Danteova mračnog i epskog remek - djela, moraju dešifrirati niz kodova duboko zakopanih u nutrinama nekih od najslavnijih umjetničkih djela renesanse - kipova, slika, zgrada - i pronaći odgovore na zagonetku koja će im, moguće, pomoći, spasiti svijet od strahotne prijetnje smrtonosnim virusom.. Smješten u nesvakidašnji okoliš nadahnut jednim od najmračnijih klasičnih djela u povijesti, Inferno je Brownov dosad najsnažniji i najizazovniji roman, bezglavi triler utrke s vremenom koji će vas zgrabiti prvom stranicom i neće pustati sve dok ne zatvorite knjigu. Ukoliko su vam se dopali prijašnji Brownovi romani, nema razloga da ne pročitate i Inferno. Više informacija o knjizi možete pronaći u online trgovinama knjiga.ba. Bosanski prevod knjige je upravo pušten u prodaju.

Autorica sage o Harryju Potteru, J.K. Rowling, nedavno je objavila svoj prvi krimić. I to pod pseudonimom. Time se najbogatija spisateljica svijeta uklopila u višestoljetnu tradiciju objavljivanja pod pseudonimima, piše Deutsche Welle. Svijet spisatelja je kao malo jezero s mnogo malih i nekoliko velikih riba. I kada se nešto neobično dogodi, kao što je to slučaj s najnovijim otkrićem da se iza autora krimića "Cuckoo´s Calling" ("Kukavičji zov") Roberta Galbraitha krije nitko drugi nego autorica sage o Harryju Potteru, J.K. Rowlnig, tada se u maloj bari podignu visoki valovi. Reakcije publike i ceha su podijeljene. S jedne strane se odaje počast autorici koja je, posegnuvši za pseudonimom, skinula sa sebe teret očekivanja koji dolazi s činjenicom da se radi o jednoj od najprodavanijih autorica svih vremena. No neki se ipak pitaju zbog čega se Rowland skriva iza muškog identiteta. Povijesni primjeri pisanja pod pseudonimom su uglavnom nastali zbog mnogo ozbiljnijih razloga. Njemački autor Erich Kästner, čije su se knjige nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast našle na lomači, pisao je pod raznim pseudonimima kako bi izbjegao progon. I to pod nekoliko: Berthold Bürger, Melchior Kurtz i Robert Neuner. Spisateljice su u prošlosti često pisale pod pseudonimima kako bi uopće mogle izdavati. Do duboko u 20. stoljeće u mnogim europskim zemljama su na snazi bili zakoni koji su zabranjivali ženama da zarađuju bez dozvole supruga. Tako su se spisateljice Amandine Aurore Lucile Dupin de Francueil i Mary Anne Evans godinama skrivale iza pseudonima George Sand odnosno George Eliot. I sestre Brontë su se godinama skrivale iza muških imena. Iza pseudonima se skrivalo i zbog toga jer se određeni žanrovi često vezuju uz određeni spol. Prema ustaljenim stereotipovima spisateljice se trpaju u "meke" ljubavne žanrove dok se od muškaraca traži akcija. U Njemačkoj je 1960. izbio pravi mali književni skandal kada je nagradu za najbolji kriminalistički roman dobila knjiga anonimnog autora "Smrt u St.Pauliju". Kada se otkrilo da je autorica romana spisateljica Irene Rodrian, organizatori su odbili isplatiti novčanu nagradu koja je išla uz priznanje. U Njemačkoj se danas malo tko zbog želje za uspjehom u određenom žanru skriva iza nekog pseudonima. "Pseudonimima se najčešće služe autori koji 'skaču' iz žanra u ženr", kaže Günter Butkus iz izdavačke kuće Pendragon. Iza pseudonima se skriva i iz marketinških razloga. Njemačka spisateljica Cora Stephan piše po pseudonimom Anne Chaplet jer joj se čini da njezino pravo ime "ne djeluje dovoljno glamurozno".  "Pseudonim mi je važan jer sam htjela da moje knjige budu uspješne", rekla je Stephan / Chaplet. Koji motivi stoje iza Roberta Galbraitha odnosno J.K. Rowland, još uvijek nije poznato, piše Deutsche Welle. Izvor: DW  

Na osnovu člana 3. Pravilnika o dodjeli književne nagrade "Skender Kulenović", Organizacioni odbor književne manifestacije "Dani Skendera Kulenovića" Bosanski Petrovac, na svojoj sjednici od 19.7. 2013. godine, donio je odluku kojom raspisuje konkurs za dodjelu književne nagrade "Skender Kulenović" za 2013. godinu. Konkurs se raspisuje za dodjelu književne nagrade "Skender Kulenović" za književno djelo nastalo u periodu od oktobra prethodne do oktobra 2013. godine. Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa koje dodjeljuje organizacioni odbor književne manifestacije. Iznimno, organizacioni odbor može dodijeliti samo plaketu za književni opus ili decenijsko književno stvaralaštvo koje je ostavilo neizbrisivi trag u bosanskohercegovačkoj književnosti. Također, organizacioni odbor može odlučiti da u slučaju neblagovremenog osiguranja finansijskih sredstava prolongira dodjelu novčanog dijela nagrade. Za nagradu ravnopravno konkurišu objavljena djela književnika – državljana BiH na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Na objavljenom konkursu ravnopravno mogu učestvovati izdavači i autori. Konkurs ostaje otvoren do 15. septembra 2013. godine. Izdavači i autori su dužni dostaviti Organizacionom odboru književne manifestacije "Dani Skendera Kulenovića" četiri (4) primjerka književnog djela ili opusa na adresu : JU Spomen – biblioteka Skender Kulenović Ul . V Korpusa 66 77250 Bosanski Petrovac sa naznakom: za književni konkurs Žiri za dodjelu književne nagrade "Skender Kulenović", kojeg imenuje organizacioni odbor, vrednovat će prispjela djela, donijeti odluku o dobitniku nagrade i istu saopćiti na završnoj svečanosti književne manifestacije "Dani Skendera Kulenovića" u Bosanskom Petrovcu.

U ugodnom ambijentu restorana ''Staklo'' u Počitelju održana je sinoć četvrta po redu pjesnička večer ''Rijek iz kamena'', na kojoj je ove godine nastupilo 24 književnika iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Program je otvorila ženska stolačka klapa ''Vidoštačka kraljica'', nakon čega je okupljene pozdravila voditeljica Tina Laco koja je predstavila program večeri i pjesnika. Okupljenima se na nazočnosti zahvalio Pero Knežević, dopredsjedatelj Općinskog vijeća Čapljina, koji se posebno zahvalio čapljinskom književniku Ljubi Krmeku, začetniku i glavnom organizatoru ove manifestacije. I ove godine večer su svojom nazočnošću uveličali mnogobrojni poznati književnici i pjesnici, pa su tako okupljeni mogli čuti stihove Fabijana Lovrića, Ivane Erić, Anite Martinac, Sanijele Matković, Stjepana Šešelja, Franje Vlatković, Mirane Rogić, Jasipa Škrelje, Jasenke Požega Sremac, Miljenka Stojića, Antuna Zirduma, Jasmine Hanjalić, Pere Pavlovića, Dragana Mučibabića, Srećka Marijanovića, Milice Pehar, Admirala Mahića, Antuna Lučića, Dušana Muse, Joze Jakiše, Rasima Pršte, Stanka Krnjića, Marija Kneževića, Ljube Krmeka. Valja istaknuti kako je među ovim velikanima lijepe riječi svoje pjesme predstavio i čapljinski trojac u sastavu Ljubo Krmek, Jozo Jakiša i Dušan Musa. Izvor: Bljesak.info

Društvo za znanstvenu fantastiku SFera raspisuje natječaj za neobjavljene domaće radove na temu Paralelni svemiri i alternativna povijest. Pripovijetke moraju biti dužine 2000 do 8000 riječi, moraju biti pisane fontom Times New Roman veličine 12, s proredom 1.5 i biti numeriranih stranica. Radove treba slati na kao RTF dokument u privitku na jednu ili drugu mail adresu. Rok za slanje je 12. rujna. Izabrane najbolje priče objavit će se u zbirci koja izlazi za SFeraKon 2014. Autore odabranih pripovijetki izravno će kontaktirati urednici zbirke. Zato ne zaboravite poslati i svoje kontakt-podatke (telefon, e-mail, adresu). Sve ostale obavijesti možete dobiti na broju telefona 01/6529557 (urednik Darko Vrban). Izvor: Kulturpunkt.hr

Varaždinsko književno društvo objavljuje natječaj za XXI. recital suvremenog hrvatskog pjesništva "Senje i meteori". Na natječaju za XXI. recital suvremenog hrvatskog pjesništva "Senje i meteori" mogu sudjelovati svi građani s dosad neobjavljenim pjesmama na kajkavštini i hrvatskom književnom jeziku, bez obzira na teme i motive. Autorima najboljih pjesama bit će dodijeljene nagrade prema prosudbi stručnog ocjenjivačkog povjerenstva.     Posebna nagrada bit će dodijeljena pjesmi koja najbolje izražava nadahnuće povijesnim nasljeđem i /ili sadašnjošću grada Varaždina. Pjesme koje izabere stručno ocjenjivačko povjerenstvo, bit će javno izvedene na recitalu i objavljene u zborniku "Senje i meteori 2013." Svaki autor može poslati najviše tri (3) neobjavljene pjesme na kajkavštini i tri (3) pjesme na hrvatskom književnom jeziku. Lektorirane pjesme šalju se isključivo putem elektronske pošte na adresu: tugomir.orak@vz.t-com.hr. s naznakom „Senje i meteori 2013“ te podacima o autoru (ime i prezime, adresa, broj telefona, mobitela i e-mail) do 1. rujna 2013. godine. Radovi se ne vraćaju. Rezultati natječaja bit će objavljeni u sredstvima javnog priopćavanja. Završna priredba održat će se u čast Dana Grada Varaždina. Autori izabranih pjesama bit će obaviješteni i pozvani na završnu priredbu.

Od desete do petnaeste godine Miru je skoro svake noći zarobljavao isti san. Čim bi sklopila korice umornog dana punog učenja i igre, preselila bi se na neki veliki crni otok okružen žabokrečinom i truleži. Na tom sablasnom komadu kopna nije raslo ništa osim metalnih hrastova s krošnjama punim dozrelih svjetlucavih žirova i oštrog kamenja. Krupnim smeđim očima sleđenim od straha odmjeravala je taj jezivi teren koji je sličio na mnogo puta uvećanu hrpu željeznog otpada ispod prozora njezine sobe. Na tom mjestu se često igrala, iako su je stariji upozoravali da se ne penje po autodijelovima, limu, sajlama i ratkapama koje je pored automehaničarske radnje odlagao njezin stric Ante. Dugo je, osvrćući se oko sebe, koračala ukrug, shvativši da je sama na otoku. I taman kad bi počela razmišljati kako se odatle izbaviti, niotkud bi se pojavio neki vojnik. Bio je visok, plav, u njemačkoj uniformi, ali bez šljema. Takve je mnogo puta vidjela u partizanskim filmovima. Samo, ovaj nije imao oružje i izgledao je nekako pitomo, pomalo izgubljenog pogleda. – Hej, djevojko! – obratio bi joj se približavajući se. "Ovaj je Švabo, odakle zna moj jezik?", mislila je u sebi, dok se opreznim korakom unatrag udaljavala od neočekivanog susreta. – Hej, neću ti ništa! Trebam tvoju pomoć! – primjećivao je njezin strah. Ona bi nakon tih riječi potrčala i pala na jednu šiljatu stijenu, na kojoj bi ostao krvav trag. Vojnik bi dotrčao i primio joj drhtave ruke, molećivo uperivši u nju plave zjenice. – Neću ti ništa, ne boj se – prošaptao bi i iz džepa izvadio zavoj te joj zamotao veliku crvenu liniju na lijevom dlanu. – Tko si ti? – pitala ga je. – Ja sam Wilhelm. Iz Hamburga sam. Zovi me Vilm, ali nije važno moje ime. Trebamo pobjeći odavde. – Kako? – Ne znam. Ovo je tvoj kraj, mislio sam da znaš putove. Ipak si tu odrasla. – Odrasla? Ja sam još dijete... – Ti dijete! Hahahaha! – Da, ja sam još djevojčica. – Zakleo bih se da imaš dvadeset i nešto godina. Pogledaj tu kosu, stas... Oči me sigurno ne varaju. – Oči, stas... – ponavljala je Mira, zagledajući svoje ruke i noge koje su odjednom postale duže nego trenutak ranije kad ih je uvila u toplu, frotirnu pidžamu s cvjetićima, koja joj je sad bila do pola ruku i nogu. – Imaš mrlju od mlijeka na licu, popravi to – pokazao je, dodajući joj malo napuknuto džepno ogledalce. – Isuse... Što? – promatrala je Mira u nevjerici svoje lice koje se izdužilo i dobilo nekoliko bora oko očiju, a na ramena joj je padala kosa obojana u crveno. – Što je? Nešto sam pogrešno rekao? – Crvena kosa! Kako? Kako je moguće?! Ja sam još djevojčica! – ponavljala je Mira s rukama na grudima koje su odjednom bile poput onih u njezine tete Slavice. – Djevojko, ne čudi se. Predivna si, ali nećemo sad o tome. Kako ćemo pobjeći odavde? – Vilm je pokušavao otjerati njezinu zbunjenost. – Ali, ja nemam ni petnaest godina... – Dobro, nemaš. Nego, imaš li ikakvu ideju? Kako pobjeći? – bio je uporan Vilm. – Ne znam... – Kako se zoveš? – Mira. – Dobro. Razmisli malo. Znaš li neki put do kopna? Malo sam lutao okolo i mislim da smo na nekom otoku. Mira se malo pribrala i pogledala uokolo. Dokle joj je oko sezalo, prostirala se mračna baruština iz koje su u daljini virili vršci krovova kuća njezinih susjeda i drveća oko njih, a iz guste smeđe vode dizao se neki neobičan miris. Opor. Tvrd. Grebao je nosnice i ujedao za oči. Sve više i više. Plavetnilo je bilo zarobljeno crnim oblacima iz kojih je iskrilo. – Moja se kuća ne vidi. Što se dogodilo? – Ne znam, ali znam da moramo naći izlaz odavde – ponavljao je Vilm. – Hajdemo obići otok, možda postoji neki most... – Dobro. Kad nemaš bolju ideju, idemo... – Kako si završio ovdje? – Ne znam, a ti? – Ne znam. A kako tako dobro znaš moj jezik? – Ne znam. – Pa kako ga govoriš? – Ne znam ni to. Čuj, hodaj i ne pitaj ništa. Važno je samo da se izbavimo odavde – zaključio je i nastavio birati procjepe između oštrih kamenih prepreka. Mira je krenula za njim. Nakon nekoliko koraka stijene su odjednom postale oštre kao bajuneti. – Vratimo se natrag! – uplašila se, vidjevši da je Vilm zateturao i umalo svom težinom pritisnuo jedan šiljak. – Ali gdje? – Ovaj otok izgleda poput velikog, zlog ježa! Miri je, nakon što je shvatila da je čitav prostor oko njih prerastao u sive pola metra visoke bodlje, sva krv jurnula u pete. Zastali su. – Što sad? – Ne znam... Još je i pakleno vruće – prošapta Vilm otkopčavajući okovratnik. – Pa mora ti biti vruće u toj uniformi, zakopčao si se do nosa. – Tako treba, to je red. Ali, sad ću se otkopčati. – Je li sad bolje? – Da. Što sad? – Pokušajmo se popeti. Možda tako vidimo neki izlaz. – Pametna djevojka. Idemo, ali oprezno. Čini mi se da ove stijene postaju sve oštrije. Uspjeli su se probiti između nekoliko kamenih noževa, ali dalje nisu mogli. Ostali su zbijeni na pedlju zemlje, dok se oko njih množilo oštro kamenje iz kojeg je počela izbijati gusta, siva, smrdljiva para. – Ne možemo dalje. Odustajem... – Ali, Vilm! Pokušajmo još nešto... – Kako? Vidiš da smo zaglavljeni ovdje – pokaza vojnik i jednom rukom otkopča još nekoliko dugmadi te iz njedara izvadi sliku s koje se smiješila neka mlada žena s bebom, a drugom zagrli svoju suputnicu. – Ne boj se, misli na nešto lijepo... Zamisli da sam ja tvoj najbolji prijatelj. Ne boj se! – pokušavao ju je utješiti dok se tresla u njegovom čvrstom zagrljaju. Nekoliko trenutaka su stajali bez riječi, a onda primijetiše kako se metalne hrastove grane približavaju dok se pod njihovim nogama crvenilo užareno tlo. – Vilm! Ne... Vilm! – Šuti, misli na nešto lijepo... – Ne želim umrijeti, Vilm! Neeeeee! – prolamao se očajnički vrisak iz Mirinih usta, dok su se oštrice, listovi, žirovi i grančice utiskivali u njihova tijela. – Misli na nešto lijepo – stenjao je Vilm. – Neeeeee! – Misli... – Vilmov se pogled zaledio, stiješnjen između dvije oštre mreže pune žirova, a ispod nogu mu je izbila lava, gutajući i Mirine noge, iz kojih je, iz bezbroj uboda, liptala krv. – Neeeeeee! – zadnjim je atomima snage vapila za čudom, stišćući Vilmove krvave obraze. Bol je bila neizdrživa. Počela je gubiti svijest i uranjati u tupilo. – Ne... – izgovorila je u mislima i zadnji put udahnula. *** – Miro, Miro! Budi se! – ulijetala je majka u sobu svaki put nakon nepodnošljivih krikova. – Mama! Mama! Gdje je Vilm? – Koji Vilm? Draga, pa ti si opet mokra kao da si plivala! Evo malo vode. Idemo se presvući i osušiti kosu. – Mama, nema Vilma... – Nema, neće ti on ništa, to je bio samo san. Ššššš... – milovala je Ljilja Mirino blijedo lice orošeno grašcima znoja, misleći kako će sutra opet zakasniti u trgovinu. – Mama, mogu li spavati u dnevnom boravku? – Možeš. Idemo se prvo presvući i srediti kosu. Miru je nakon presvlačenja i sušenja kose čekao trosjed pored velikog prozora s pogledom na pustu uličicu. Mama bi je ušuškala i sačekala da zaspi. I skoro svake noći tako. Nadala se da će dijete, nakon brojnih molitvi dobrog fratra Luke, koji je često navraćao i, škropeći Mirinu sobu, zazivao Isusa, Mariju i sve svete, prestati ružno sanjati. No, nije pomoglo, iako se nadala da će to riješiti sve probleme. O Mirinim noćnim morama ni s kim nije razgovarala, samo s mužem, kojeg su također svake noći budili bolni urlici. Kad bi sve ispričala svojim prijateljicama, one bi joj, znala je, savjetovale da potraži pomoć kod vidovnjaka, gatara i raznih drugih koji navodno skidaju uroke. Nije vjerovala da itko osim Boga može pomoći. No, nakon nekog vremena fratru je rekla da ne dolazi tako često, jer joj je neugodno što se toliko zamara i gubi dragocjene sate zbog njezine kćeri, ali je on bio uporan. Dolazio je kad je god imao malo slobodnog vremena, no i dalje nije pomagalo. Nisu bile od pomoći ni Ljiljine kilometarske molitve, ni hodočašće u Sinj i Mariju Bistricu. Čak i u Lurd je išla. Djevojčica se svejedno družila s Vilmom i trpjela posljedice tih susreta. – Miro, moli se i ti da sve ovo prođe – govorio joj je fratar nakon molitve i blagoslova. – Ali, velečasni, ja se molim. – Moli se još malo više. – Ja se molim i za Vilma. On je dobar, uvijek me zagrli u snu i kaže da mislim na nešto lijepo. – Ali Vilm je samo san. – Nije. On uvijek dođe. I kaže da mu treba pomoć... – Miro, moli se i sve će biti u redu. Izdrži još malo, pa neće više dolaziti. – Nadam se – uzdahnula bi Mira ispraćajući svog vjeroučitelja. Vilm ju je zaobilazio jedino kad bi zaspala u dnevnom boravku, ali je ona mrzila neudobni ležaj i buku koja bi je u šest sati, nakon buđenja roditelja, prenula iz sna. Uvijek se iznova nadala da će Vilm nekad zaboraviti navratiti te je uporno odlazila na spavanje u svoj šareni kutak s plišanim medama i posterima pop zvijezda, koji se svake noći pretvarao u prostor za mučenje. Vidjevši da se kćerkini snovi tu ne smiruju, otac je odlučio preurediti ostavu u dječju sobu, a mučilište pretvoriti u ostavu. Nekoliko sunčanih dana nakon svršetka škole bilo mu je dovoljno da to uradi. Mira nije bila oduševljena što će odsad spavati u prostoriji u kojoj su donedavno bili spremljeni krumpiri, kiseli kupus i ostale kućanske potrepštine i nepotrepštine, ali nije se mogla buniti. Učitelj Mirko je bio čovjek kojem se ono što naumi nije moglo izbiti iz glave. Ljilja je bila presretna kad se probudila, shvativši da joj je protekle, prve Mirine noći u novoj sobi, san ostao netaknut. A djevojčica se brzo naviknula da prozori njezine sobe sad, umjesto na Antin otpad, gledaju na šareni vrt susjeda Marka. *** Godine su prolazile, a Vilm se nije pojavljivao. Mira je, dok si trepnuo, već bila na fakultetu. Upisala je studij teologije, želeći postati vjeroučiteljica. Često je išla u župni ured po knjige koje bi joj nabavljao fra Luka. Nakon dugogodišnjeg izbivanja i služenja u drugoj župi, on se ponovno vratio u mjesto u kojem je održao svoju mladu misu. Jednom ga nije zatekla, ali je na izlazu iz dvorišta crkve srela starog znanca njezine pokojne bake Matije. – Hvaljen Isus i Marija! – Uvijek hvaljeni! – Kako ste, djede Lovro? – Dobro sam, tražio Luku, ali ga nema, a jedva sam došao. Srećom, živim blizu. Kako si ti? – Dobro. Došla sam po neke knjige. – A ja platiti misu svojoj Anđi. Bio sam nedavno na Matijinoj godišnjici, ali sam odmah morao kući, došao mi iz Njemačke sin s djecom. – Nisam Vas primijetila. – Ja tebe jesam. Nisam te dugo vidio. Sad imaš crvenu kosu. – Da. – A nekad sam često navraćao, dok je Matija bila živa. Znaš, oko vaše kuće se uvijek zbivalo nešto zanimljivo. – Baka Matija je bila vesela žena, stalno je okupljala društvo oko sebe. Sjećam se brojnih njezinih priča i zgoda. – A sigurno ti je pričala i o Švabi. Nešto mi sad on pade na um. – Kakvom Švabi? – Švabi, ispod hrasta. Napadao '43 na staru školu, gdje su se krili partizani. Sigurno znaš o toj bitci, mnogo ljudi je tu izginulo... – Ne znam – stresla se Mira od spomena riječi rat; jedan je završio prije samo nekoliko godina. – Čuo sam kasnije da je to bio neki momčić tvojih godina. Tek ga dopremili ovamo. I izrafalalo ga odmah. Puzao on čitav kilometar, sve do vaše kuće, i ostao pod onim hrastom ispod kojeg Ante ima otpad. Tvoj ga djed našao i tu zakopao. I kasnije njegova rodbina nekako doznala gdje je i došli po njega... – Vilm... – izusti djevojka i klonu. Kad je došla sebi, oko sebe je vidjela mnoštvo ljudi. – Miro, Miro! Jesi dobro? – tresao ju je fra Luka, koji je netom stigao. – Što se dogodilo? – spustila je djevojka krvave dlanove s tjemena. – Rekla si vilm, onesvijestila se i nezgodno pala – objasnio je Lovro. – Kakav vilm? – začudio se fra Luka. – Ispričao sam joj o Švabi koji je bio pokopan kod njihove kuće, ispod hrasta, znate... I ona se onesvijestila – objasnio je Lovro. – O Bože dragi... Zato je ružno sanjala – zavrti glavom fra Luka. Uto dođe hitna pomoć i svi se strčaše oko Mire, a Lovro im ispriča kako je pri padu glavom udarila o rub nogostupa. – Nije mi ništa, zaista – govorila je dok su je pregledali i previjali veliku ranu iznad čela. – Ideš s nama, rana je duboka, moramo šivati – ozbiljno je zvučao doktor. – Dobro, samo ću nešto reći fra Luki. – Ne može, idemo. – Molim vas! – Žurimo! Nemamo cijeli dan! – odsječe doktor. – Molim vas, javite mojima da sam u hitnoj... – Mira se polako uspinjala u vozilo hitne pomoći. – Idemo! – vozač je već bio spreman za polazak. – Hajde više! – doktor je pokazivao na sat. – Dobro... – mahnula je kroz prozor fra Luki, koji je nesvjesno lomio prste, ispraćajući nijemi obris u prozorskom staklu. Stajao je još dugo ukopan na mjestu, gledajući čas niz ulicu, čas u oblake koji su se tiho povlačili pred sunčevim zrakama. LIDIJA PAVLOVIĆ-GRGIĆ Priča iz knjige “Kišne kapi u piščevoj luli” (Književna zaklada/fondacija "Fra Grgo Martić", Kreševo 2011.)

Pred ramazanski Bajram 2013.   Vratio sam se očevoj kući u petnaest do deset u ovo predbajramsko veče nakon plivanja u jezeru slanom i dočitavanja Celestinskog proročanstva Jamesa Redfielda. On nervozan jer kako mi sestra reče, čekao je od 7 i 15 kad ću doći. Onda me je pitao o nekom tekstu o tuzlanskoj bolnici u Slobodnoj Bosni brkajući u svojoj glavi neke nama bliske prijateljice u članak o jednom od direktora koje s tim nemaju veze. Dao sam mu damen-kapric koji nam strina Begzada tradicionalno donese povodom Bajrama pa je gunđao da neće, ali je ipak pojeo i pohvalio. Ja pojeo malo više, a ne bih smio. Onda sam mu namazao leđa kremom od arnike i noge koje bijahu u čarapama na ovoj pripeci. Ugasio klimu, napravio propuh otvarajući prozore u svim sobama, ugasio TV u očevoj sobi kad me pozvao i poljubio ga za laku noć. Pojeo tri kukuruzne prohice koje je sad moderno zvati mafinima što mi ih je sestra juče napravila za iftar i paradajz koji nisam juče pojeo. Nisam čini se galamio na oca, makar ne previše. Možda zbog knjige što govori i o našim koracima zavisnim od roditeljskih drama, a možda i skontah srcem da kroz zid ne može glavom.

Sedmo izdanje Summer Book Festa odvija se u Sarajevu od 12. do 25. kolovoza na Trgu Oslobođenja - Alija Izetbegović u organizaciji IKD "Univeristy press" i Biblioteke Sarajeva. Ovaj događaj predstavlja 20 izlagača iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, a tijekom festivala središte promocija knjiga i susreta s autorima je program Ljetne književne pozornice, a bit će organizirane i maštovite dječje radionice. Urednica i moderatorica Ljetne književne pozornice Fadila Nura Haver naglašava da su prošla i ova godina obilježene jakom književnom produkcijom, te da će stoga posjetitelji uživati u žanrovski raznovrsnom štivu - romanima, zbirkama poezije i proze, dramskim tekstovima, časopisima i drugim vrstama književnog sadržaja. "Mogu izdvojiti predstavljanje novog romana Enesa Karića "Slučajno čovjek", romana "Nađi me" Damira Šabotića, te novu knjigu poezije Bisere Alikadić "Zviježđe tikava" - izbor ljubavne lirike, što je naš biser u pjesništvu", kazala je Haver.

Udruženje za interkulturalnu suradnju, razmjenu, ekološku edukaciju i strateški marketing kulturnih djelatnosti Prokultura – Sarajevo i ove godine organizira međunarodni karavan pjesnika i kantautora pod nazivom “Neretvanske vedrine”, koji se odvija od 12. do 16. augusta u Konjicu, Glavatičevu, Počitelju, Parku prirode Hutovo blato, Baćinskim jezerima, Ljubuškom, Stocu, Mostaru, Drežnici i Sarajevu.     Karavan je započeo jučer u Konjicu gdje je upriličen pjesničko-kantautorski program posvećen Zuki Džumhuru. U programu ove književne manifestacije sudjeluje više od 30 književnika i kantautora iz Slovenije, Hrvatske, Kipra i BiH. Dio prezentiranih sadržaja bit će objavljen u trećem broju Republike poezije, časopisa za poeziju i umjetnost u izdanju NVO PROKULTURA, koji će biti ilustriran fotografijama s ovog petodnevnog druženja pjesnika, kantautora i plesačica.

Nakon prošlogodišnjeg boravka u Jasnoj Poljani i prvog prijevoda na bosanski jezik „Ane Karenjine“ Lava Tolstoja poznati bosanskohercegovački književnik i prevoditelj Žarko Milenić posljednjih nekoliko mjeseci posvetio se prijevodu dnevnika Sofije Tolstoj supruge književnog velikana Lava Tolstoja. Prema Milenićevim riječima, ovo je prvi prijevod dnevnika na neki od južnoslavenskih jezika i knjiga će čitateljima ponuditi mnogo fakata o Tolstoju i životu njegove obitelji, te zasigurno će biti zanimljiva i korisna i ljubiteljima i proučavateljima književnosti. „Knjiga će izaći u studenom ili prosincu ove godine u izdanju Književnog kluba Brčko Distrikt BiH zahvaljujući potpori Zaklade Prohorova koja pomaže prijevode ruskih pisaca na strane jezike, a do sada su podržali više mojih prijevoda“, najavljuje Milenić. Što Vas je potaknulo da radite na prijevodu dnevnika Sofije Tolstoj? Zasigurno je riječ o prevoditeljski zahtjevnom projektu. Boraveći prošle godine u Jasnoj Poljani, potom proučavajući Tolstojev život saznao sam za tu knjigu koja je vrlo poznata u Rusiji i u inozemstvu, prevedena na niz jezika, ali nije nikad na neki od južnoslavenskih jezika, što me začudilo. Ne radi se o posebice zahtjevnom prijevodu u stilskom pogledu, no zahtjevno će biti njeno uređivanje.  Priredio ju je Sergej Tolstoj, sin Lava i Sofije i ona obiluje fusnotama vezanim za osobe i zbivanja u Dnevniku. Bit će dosta i mojih fusnota kako bi našim čitateljima u knjizi sve bilo jasno. Kako biste opisali Dnevnik s književnog i književno-povijesnog stajališta? Riječ je o dnevniku u kojem se opisuje desetak posljednjih godina Tolstojevog života, kad je bio često bolestan te mrzovoljan i ciničan. Bio je i tada veliki humanist, no često nemaran prema supruzi i brojnoj obitelji, pa i odbojan kao osoba, što, dakako, ne umanjuje njegovu spisateljsku veličinu. Sofija Tolstoj je bila također pisac koja je ostala u sjeni svog muža a dnevnik i djela su joj izašli tek posthumno. Za čitatelje i mene samog ona je ugodno iznenađenje, ima lijep i jednostavan stil i dnevnik joj je vrlo zanimljiv. Mi možemo pročitati prijevod Tolstojevog dnevnika, no sad smo u prigodi čudi i drugu stranu, a istina je uvijek negdje između. Sad će nam slika o Tolstoju biti potpunija, a saznat ćemo i mnogo toga o životu u to vrijeme i o brojnim osobama s kojima je Tolstoj kontaktirao. Prije nekoliko mjeseci uradili ste i prvi prijevod „Ane Karenjine“ na bosanski jezik. Kako je bilo prevoditi to klasično djelo? Bilo mi je zadovoljstvo prevoditi taj vrhunski, svjetski, roman koji je zasigurno remek djelo i uvijek ima svoje čitatelje. Iako je opsežan, on nije dosadan i njegova univerzalna priča će uvijek naći svoje čitatelje. Prošle godine bili ste u Tolstojevom rodnom kraju sudjelujući u književno-znanstvenom skupu posvećenom tom velikanu književnosti. Ponovno ste planirali ići? Da, bio sam pozvan da odem i ove godine krajem kolovoza gdje bi se predstavio moj prijevod „Ane Karenjine“ i gdje bih govorio o Mustafi Krilašu iz Kreševa, koji je bio prijatelj Tolstoja i njegove obitelji te radio godinama u Jasnoj Poljani. Nažalost, dogodilo se da sam iz privatnih razloga promijenio plan te ostajem u to vrijeme u Brčkom. Bio sam prvi na tom skupu koji je došao iz BiH, govorio sam o prevođenju Tolstoja u BiH i sklopio brojne kontakte s kolegama prevoditeljima iz cijelog svijeta. U posljednje vrijeme preveli ste mnogo djela poznatih autora, među ostalima, i zbirku znanstveno-fantastičnih priča „Žar ptica“ Mihe Remca, cijenjenog slovenskog pisca. Kako je bilo raditi na tom djelu? Bilo je vrlo teško jer je riječ o slojevito pisanoj poetskoj prozi u kojoj autor jezički eksperimentira. Autor smatra da sam uspio prenijeti to u hrvatski jezik. Meni je pak drago što je taj veliki i plodni pisac dočekao izlazak prve svoje prevedene knjige u 85. godini. On je svoja najbolja djela objavio prije tridesetak godina no tad su mu prevedene tek nekoliko priča po časopisima na hrvatski i srpski, premda je osamdesetih dobio u Hrvatskoj nagrade za priču i roman na jugoslavenskoj razini. Riječ je o svjetskom piscu. Uskoro iz tiska izlazi, također u Vašem prijevodu, roman Slavča Kovilovskog, inače urednika uglednog makedonskog časopisa „Sovremenost“. O kakvoj je knjizi riječ? Riječ je o izvrsnom romanu „Ja sam opasan“, prvom romanu ovog mladog pisca koji je nagrađen. O njemu su napisani brojni prikazi u Makedoniji a u pripremi je i drugo izdanje. U tom romanu se govori realno o našem vremenu divljeg kapitalizma, priča će biti zanimljiva u cijeloj našoj regiji pa i šire. Paralelno sa svim prijevodima konstantno i pišete. Što trenutno pripremate na tom planu? Pred izlaskom je moja zbirka eseja „Dodiri“ o društvenim fenomenima našeg doba, a tu se razmatraju i razne književne teme. U rukopisu su mi više romana, gotovih te nezavršenih, jedna zbirka priča i nezavršene drame. Posljednji je završen roman, nastavak „Spomena“ objavljenog 2010. u Sarajevu, drugi dio zamišljene trilogije. Uređujete i časopis „Riječ“, čiji novi broj uskoro izlazi. Što donosi novo izdanje? Prije svega zanimljiv blok o Lavu i Sofiji Tolstoj, tri monodrame, te, kao i obično, mnoštvo proze i poezije pisaca iz regije te prijevoda. Dobitnik ste književne stipendije Udruge Kurs i Zaklade Fra Grgo Martić pa Vas čeka i rezidencijalni boravak u Splitu. Kad putujete za Split? Zasigurno ćete se tijekom mjesec dana rezidencijalnog boravka posvetiti novom ostvarenju? Putujem 10. listopada i ostajem mjesec dana. U planu mi je nastaviti s pisanjem jednog davno započetog romana te raditi dalje na prijevodima s ruskog i engleskog jezika. Godinama živite na relaciji Brčko - Moskva. Je li teško stalno putovati i uskladiti sve književne i prevoditeljske obveze? Da, teško je. Srećom, moja supruga i mlađi sin doći će uskoro živjeti u Brčko te će se moja putovanja znatno prorijediti. No, ja sam u doticaju s ruskom književnošću, filmom i kulturom uopće skoro svaki dan zahvaljujući knjigama i internetu. No, pratim, koliko je to moguće i kulturna zbivanja u drugim zemljama s kojih jezika prevodim – bugarski i ukrajinski, osim naših južnoslavenskih susjeda. Dakako, tu je engleski preko kojeg dopirem ne samo do zemalja u kojime se govori no i drugih, poput Kine koja mi je osobito bliska nakon što sam prošle godine boravio u njoj u dva navrata. ŽARKO MILENIĆ Žarko Milenić rođen je 1961. godine u Brčkom. Objavio je više od 20 knjiga proze i poezije, a piše i eseje, drame te književne i kazališne kritike. Jedan dio njegovog književnog opusa preveden je na engleski, francuski, grčki, albanski, bugarski, danski, rumunjski, armenski, makedonski i slovenski jezik, a dobitnik je i brojnih književnih nagrada. Bavi se i prevođenjem s engleskog, ruskog, makedonskog i bugarskog jezika te novinarstvom. Milenić je član Društva hrvatskih književnika, DHK Herceg Bosne , Društva pisaca BiH i Društva novinara BiH te predsjednik Književnog kluba Brčko distrikta. Glavni je urednik književnog časopisa „Riječ“. Već dugi niz godina sudionik je književnih i prevoditeljskih manifestacija u zemlji i cijelom svijetu. Izvor: Dnevni list

Paulo Coelho je brazilski romanopisac i svoju slavu najprije duguje Alhemičaru. Knjiga koja je prodana u 68 milijuna primjeraka i samim tim postala jedna od najprodavanijih u svijetu. Svi njegovi romani su svjestski bestseleri prevedeni na 78 jezika, a bez imalo dvojbe predstavljaju inspiraciju milijunima čitatelja koji tragaju za vlastitim putem i novim načinom poimanja svijeta. Najnoviji roman "Rukopis iz Akre", sada dostupan na bosanskom jeziku u online knjižari knjiga.ba, po samom objavljivanju postao je bestseler i nalazi se među prvim na top listama najprodavanijih knjiga u Americi, Velikoj Britaniji, Finskoj, Slovačkoj, Francuskoj, Meksiku, Grčkoj... Ovakav uspjeh nije iznenađenje, jer je Paulo Coelho jedan od nauticajnijih pisaca, a njegova filozofija i teme koje razrađuje u svojim knjigama, imaju mnoge poklonike širom svijeta. "Dan je 14. srpnja 1099. godine. Jeruzalem očekuje invaziju križara koji su ga okružili. Unutar zidina, muškarci i žene svih dobi i svih vjera okupili su kako bi čuli mudre riječi tajanstvena čovjeka poznatog pod imenom Kopt. Nitko ne zna što nam donosi sutra, jer svaki dan nosi sa sobom dobre i loše trenutke. Naše poslanje nije da onima koji će naslijediti zemlju ispričamo što se dogodilo na današnji dan; za to će se pobrinuti povijest. Razgovarajmo o svagdašnjem životu, o teškoćama s kojima smo se morali suočavati iz dana u dan. Ljudi su započeli s pitanjima o porazu, borbi, neprijateljima, a razgovor s Koptom pretvorio se u promišljanja o životu, ljubavi, uspjehu, o svemu onom što budućnost nosi. Što je uspjeh? pitali su Kopta. Uspjeh je kada svake večeri možemo poći u krevet s mirom u duši, odgovorio je. Danas, mnogo stoljeća poslije, riječi tog mudrog čovjeka sačuvane su kao zapisi o ljudskim vrijednostima koje se ne mijenjaju s vremenom." "Rukopis iz Akre" je inspirativan tekst koji nam otkriva da ono ko smo, čega se bojimo i čemu se nadamo u budućnosti dolazi iz znanja i vjerovanja koje možemo pronaći u sebi samima, a ne u onome što nas okružuje. Više o knjizi možete pronaći u online knjižari knjiga.ba.