![Pozivnica-KS-26-300x225]()
Književna scena Društva pisaca Bosne i Hercegovine u travnju donosi dvije nove promotivno-dijaloške tribine. Prema najavi Fadile Nure Haver, urednice Književne scene, u srijedu 10. travnja u 19 sati u Domu pisaca u Sarajevu bit će realiziran program „Prodali smo deblo kruške kolačuše – Književni glasovi Srednje Bosne“.
U programu sudjeluju književnici, Milo Jukić, Suzana Lovrić, Dragan Mučibabić, Emsudin Pašanović i Anto Zirdum. Promotori su Jasmina Hanjalić i Anto Zirdum. Urednica programa je Fadila Nura Haver.
SUZANA LOVRIĆ
Rođena je u Fojnici 1967.godine. Njena zbirka poezije Pisma iz uzaludnosti nagrađena je na natječaju 'Fra Grgo Martić' 2007. godine kao najbolja zbirka poezije, a 2008. godine za istu zbirku dobiva i nagradu 'Anka Topić'. Tumačenje nesanice objavljuje 2009. godine u biblioteci Gradina, Tešanj.
![suzanal]()
Od 2007.- 2010. godine bila je sudionica Šopovih dana u Jajcu. U travnju 2011. godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Leipzigu, predstavljala BiH pjesništvo, zajedno sa još pet pjesnika i književnika iz BiH. Sudionica je Prvih regionalnih pjesničkih susreta Brčko Distrikta BiH, studeni/prosinac, 2012. godine. Urednica je časopisa Fojnička škrinja koji, između ostalog, promovira književne radove autora iz regije.
Surađuje sa većinom književnih časopisa iz regije (Motrišta, Marulić, Riječ, Sovremenost, Divan...). Prevodili su je u njemačkom, engleskom, makedonskom i japanskom jeziku.
Živi, radi i zapisuje u Fojnici kao dentalni kirurg.
Izvod iz recenzije: Amir Brka, Pisma iz uzaludnosti
Ovo je poezija čija se riječ sklada u sasvim uravnoteženu sintaksu koja živi ne samo od metaforičkih bljeskova nego svoju estetsku egzistenciju još i više temelji na efektu cjeline - gdje se pojedini pjesmotvori, zadržavajući i svoju autonomnu vrijednost, na makroplanu kompozicijski precizno osmišljeno integriraju u jedinstvenu poemu, svojevrsnu himnu ljubavi, realiziranu neobičnim poetskim doslućivanjem njezine povijesne sveprotežnosti. No, riječ je o posve osobnom doživljaju čiji pjesnički izričaj predstavlja obnovu povjerenja i u samu poeziju.
ANTO ZIRDUM
![antologija2]()
Rođen 4.6.1956. godine u župi Plehan i općina Derventa u seljačko-proleterskoj obitelji. Osnovnu i srednju školu završio u Zenici, Pedagoški fakultet u Rijeci, a radnu karijeru započeo u Varešu. Živi u Vitezu, a radi u Travniku kao kantonalni inspektor za pitanja prosvjete, znanosti kulture i sporta.
Objavio 19 knjiga, i to:
1. JAHAČI SVJETLOSTI, legende i fantazije, HKD Napredak, Vitez, 1996.;
2. BRONČANI MAČ, HKD Napredak&FLASH agency, 1996.;
3. MEDICO LAUREATO, Hrvatska bolnica "Dr. fra Mato Nikolić", Nova Bila 1997.;
4. BIJELI PUT CRNA ZIMA, ZIRAL Mostar&HKD Napredak Vitez, 1998.;
5. ČUVARI DOSTOJANSTVA, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1999.;
6. BISTUANSKA KRONIKA, HKD Napredak, Vitez 2000.
7. NE MOŽEŠ IZ SVOJE KOŽE, MH Zenica/Čitluk, 2001.
8. OBESKROVLJENI OTOK, MH ZENICA&ZAVIČAJNI KLUB PLEHAN ZAGREB, 2002.
9. SAGA O DVA MAČA, Multimedijaprint, Nova Bila, 2003.
10. ROBINJA I MARTOLOZI, HKD Napredak Vitez/ MH Zenica, 2005.
11. ZAČUDNOST U CIK ZORE, HKD Napredak, Vitez, 2007. (mini eseji)
12. RADMAN’S SYNDROME, MH Zenica 2007.
13. IZGUBLJENE ZVIJEZDE . PRIGODNA STOPJESMICA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH PJESNIKINJA OD 1908. DO 2008. HKD Napredak, Sarajevo, 2008.
14. ELKASTRANDIN KOMPLEKS, Slovo, Zagrerb, 2008.
15. CARSKI REZ, Zaklada fra Grgo Martić, Kreševo, 2010.
16. BISKUP ANDRIJA I JJEGOVA DRUŽICA, VAT/HKD Naredak, Vitez, 2011.
17. PRVE DRUGE I OSTALE PJESME, VAT Vitez, 2011.
18. ROĐENI NA DAN MRTVIH, Dobra knjiga, Sarajevo, 2011.
19. SLAVIN POJ, antologija priča iz slavenske mitologije, VAT/HKD Napredak Vitez, 2013.
Zastupljen u dvadestak zbornika s pričama, pjesmama i esejima. Urednik nekoliko listova, godišnjaka i većeg broja knjiga poezije i proze. Objavio priče, pjesme i eseje u velikom broju časopisa i elektronskih časopisa. Uređuje blogove: BH Fantasy i Primijenjena poezija.
Zastupljen u antologijama:
- HRVATSKA KNJIŽEVNOST BOSNE I HERCEGOVINE OD XV. STOLJEĆA DO DANAS – Antologija poezije i proze, HRVATSKA MISAO 25-26, MH Sarajevo 2002/2003. (priredio: dr. Miloš Okuka)
- ANTOLOGIJA HRVATSKE ZF PRIČE, Rijeka 2005. (priredio: Žarko Milenić)
- JEZIK I HRID Mostar 2005. (priredio: Zdravko Kordić)
- ANTOLOGIJA BH SF&F PRIČE Zenica 2007. (priredio Adnadin Jašarević)
- SLAVIN POJ, antologija priča iz slavenske mitologije, VAT/HKD Napredak Vitez, 2013.
- ANTOLOGIJI KRATKE PROZE IZ NEKDANJE JUGOSLAVIJE, Založba Skripto, Ljubljana, 2013.
Napisao nekoliko drama od kojih su izvedene:
INKOGNITO, (monodrama) 1987.
RAT BATONA (BELLUM BATONIANUM) 2009.
PRVI KIRURG, 2010.
Djela prevođena na: njemački, engleski, talijanski, makedonski, poljski, mađarski, slovenački
Nagrade:
GORANOVO PROLJEĆE – izbor u 5 najboljih mladih pjesnika 1978.
Prvo mjesto za priču BABINO BURE, natječaj za studente Rijeka 1978.
Prvonagrađeni na natječaju za priču na temu narkomanije Alter art 2006.
Prva nagrada na natječaju MARKO MARTINOVIĆ CAR 2009.
Nagrada FRA GRGO MARTIĆ za roman CARSKI REZ 2010.
Nagrada TERA TOLIS za roman CARSKI REZ 2010.
Nagrada Fondacije za izdavaštvo F BiH 2011. za roman ROĐENI NA DAN MRTVIH.
Treće mjesto za priču UŠUŠUR – VODENIČNI VILENJAK, Art Anima Beograd.
Treće mjesto na konkursu časopisa KORACI iz Kumanoba za esej: INKLUZIJA I/ILI EKSKLUZIJA 2012.
Nagrada za najoriginalniju ljubavnu pjesmu u Mrkonjić Gradu 2011.
IZVOD IZ RECENZIJE/KRITIKE
Već u knjizi priča “Brončani mač” on pokazuje još jednu pasiju, neotkriveni put: sklonost ka razotkrivanju povijesnih tajni. Zirdum ne prihvata mythos kao maštoviti uzlet, niti kao nastojanje da se fantastičnim elementima u pripovjedanju govori o nepoznatom, no ga vidi kao odraz stvarnih deašavanja I ličnosti, istina iskrivljen, ali odraz ipak.Njegova sklonost ka prošlosti docnije je usmjerena ka ispisivanju pseudohistorijskih romana, poput “Robinja i Martolosi”, knjizi inspiriranoj životom i djelom Fra Grge Martića, drami “Baton” ili u dokumentarističkom spisu “Saga o dva mača”. Zirdum, naravno, ne ispisuje svoj alternativni povijesni tok: on nastoji dokučiti, domaštati ono što se krije u velikim prazninama povijesne zbilje. Dva njegova romana pokazuju ga, opet, u svjetlu društveno angažiranog pisca, koji ne poseže u fikciju ili prošlost: “Ne možeš iz svoje kože” u kojem se bavi svakidašnjicom u životu Roma, ali u priči zaodjenutoj u vrtoglavi triler, i “Obeskrovljeni otok”, gdje pripovjeda o suvremenom pustinjaku, koji se godinama skriva od rata, a da ne zna da je rat odavna završio.
Adnadin Jašarević
ELKASTRANDIN KOMPLEKS je, knjiga koju svakako valja preporučiti čitateljima. Ona je, jednostavno rečeno, zanimljniva, žanrovski višeznačna knjiga od one vrste koja se “čita do kraja”. Njen je pisac u vrlo jasnu narativnu liniju vješto i nerazmrsivo isprepleo nekoliko “žanrovskih” vlakana: Osnovno je vlakno, rekao bih, jasan i logičan slijed: serijska zločinka, istraga, identifikacija, potraga, lov i hvatanje. Pravda je zadovoljena, moguće buduće žrtve izbjegnute. Pritom je posebna kvaliteta teksta psihološko seciranje zločinke i njenih motiva, čime ona više nije samo plošna “zloća”, kopju hvataju isto tako plošni “dobri”, kako to biva u serijski štancanim krimićima. Reklo bi se zanimljiv triler o zanimljivim ljudima.
Krsto A. Mažuranić
Novi roman Ante Zirduma ROĐENI NA DAN MRTVIH sublimiranog antiteznog naslova donosi nam nekoliko novina u odnosu na njegove prethodne, ali i uopšte u književnosti. Iako i dalje ostaje na kursu redukcionalizma, kojeg teoretski i praktično zagovara, ovaj put je odmjereniji i za čitaoca lagodniji. Roman je sastavljen od većeg broja kratkih i povezanih priča (slika), tako da je tkivo puno i hronološki disciplinirano, pa se ne postavlja pred čitatelja prevelik zahtjev u domišljanju i popunjavanju mozaika. Roman “Rođeni na Dan mrtvih” nije priča o velikoj romantičarskoj ljubavi u klasičnom smislu, nego o uzajamnoj ljubavi i dostojanstvu dvoje ljudi koji pojedinačno ne bi mogli biti junaci ni kakve anegdote, ali Zirdum od njih pravi autentične literarne junake. Ovaj pisac većeg broja historijskih romana pred čitatelja stavlja tekst koji bi se mogao nazvati romanom o ljubavi, predanosti i ucjelovljenju u lošim vremenima. Njega je teško uklopiti u standardne obrasce i u tom smislu predstavlja novitet u našoj, a moglo bi se reći i svjetskoj literaturi.
Jasmina Hanjalić
Za razliku od ranijih proznih uradaka ovoga autora, zadaća što ju je stavio pred sebe u antiratnom antiromanu "Obeskrovljeni otok" teža je i u sadržinskom i u formalnom pogledu. Nije dostatno tek "ispričati priču" ( u čem je Zirdum uvijek već "na svome terenu") - trebalo je jako složenu socio-psihološku tematiku osamljene i otuđene jedinke, izložene totalnoj destrukciji genocidnog rata, produktivno literarizirati, uključujući i individualni aspekt duhovnog oplemenjenja i katarze čovjeka izolirana iz kaosa rata, kao i širi univerzalni aspekt kritičkoga promišljanja i prosuđivanja naše suvremenosti. Problematizirana je na pravi način balkansko-dinaroidna "nesretna svijest", utamljena u nacionalno-konfesionalnome ekskluzivizmu i u izvanpovijesnosti jednoga anticivilizacijskog mentalnog sklopa, senzibiliteta i svetonazora - koji jedini još mogu producirati tako apsurdne i groteskne situacije, kao što su, primjerice, skoro trogodišnja totalna opsada i destrukcija jednoga olimpijskoga grada u "srcu Europe" ili upravo u ovom romanu tematizirana "robinzonijada" glavnog junaka Marka na "obeskrovljenom otoku" opustjelog, od života ispražnjenog zavičaja... U poetičko-stilističkom smislu Zirdum stavlja naglasak na efektnom komponiranju tečno i zanimljivo ispripovjedanih epizoda - od kojih posebice treba izdvojiti kao uspjele one o Markovim susretima sa starom ljubavi Ankom i sa Safetom, Bošnjakom iz Banja Luke (ekonomistom koji se "hajdučkim stazama zaputio u Europu preko Modriče i Subotice i koji mu je "otvorio oči" glede pravoga smisla i pozadine rata na ovim prostorima); zahtjevnijima su se pokazali oni djelovi teksta u kojima se evocira Markovo samovanje, njegov odnos prema prirodnome okruženju te, također, i duhovni život - nesrazmjerno sadržajniji i složeniji u toj posvemašnjoj osami nego što je bio ikad prije i nego što će bilo kad poslije njegove ratne robinzonijade... Zirdum se tu morao poslužiti raznovrsnim tehnikama literarnog očuđenja, poglavito u okviru deskripcije prirodnoga ambijenta i evokacije tijeka svijesti glavnoga junaka - stavljajući, pritom, naglasak na mozaičnome komponiranju citata iz Markove pustinjačke lektire (sa navodima Remarka, Hemigveja, Selimovića, Krleže, Andrića, Ćopića i ostalih) te na višeslojnosti, uskovitlanosti i dinamici raznovrsnih sadržina njegova unutarnjeg života...
Željko Grahovac
Pripovjedač je u romanu NE MOŽEŠ IZ SVOJE KOŽE, pišući priču o HIV pozitivnoj prelijepoj Romkinji Romani, svjestan svoga društvenog položaja utjecajnog novinara na usponu karijere. Međutim, on “hinjeno” dvoji o formi i karakteru svoga pripovijedanja, što ovo štivo stavlja i u red onih koja se, pored u romanu već inauguriranog pristupa, okušavaju i metatekstualnom izražajnosti. Pokušavajući kroz ovu priču proniknuti u mnoge fenomene današnjice autor se hvata u koštac s mnogim predrasudama i okoštalim frazama, rabeći u svom instrumentariju znanstvena saznanja, povijesne činjenice, dijelove stanovitih biografija, poznate žive osobe, ali i mistiku i religiju. U samoj biti ovoga teksta, a na jednom mjestu autor to i izrijekom kaže, zapravo je Zirdumovo zanimanje za nesporazum, nerazumijevanje i slučajnost, kao na ovaj ili onaj način pokretače zbivanja u nesavršenom svijetu u kojem živimo. Stoga je jedna od namjera ovoga romana i dekonstitucija fatalističkoga odnosa spram svijeta i života, što je, inače, u miljeu kojim se autor bavi znade bit izraženo do parodije. Ovaj roman i u tom smislu promatra svakidašnjicu, “golu i bijednu” i bez transcendencije, a ta je misao na neki način gotovo kralježni stub ove proze.Pored toga, Zirdum je u ovom romanu zanimljiv autor i po nekim izvedbenim rješenjima, od strukture do same rečenice koja je u biti lepršava, laka i razumljiva. Mnogo je primjera pripovjedačke umješnosti u ovom romanu, ali ćemo izdvojiti jedan kratki citat sa 10. stranice, koji sjajno objašnjava autorovu pobudu i namjeru u ovoj priči, koja se jednostavno morala ispričati: “Dogodi se list koji padne na žicu, vezanu za osigurač, na upaljaču mine što se aktivira na potez.”
Dragan Šimović
DRAGAN MUČIBABIĆ
Rođen 9. 11. 1957. u Vogošći, živio u Sarajevu, Kaknju, Vitezu i Mostaru, a sada živi i radi u Sarajevu. Dragan Mučibabić je pjesnik, prozni i dramski pisac, ekolog, alpinist, zaljubljenik u kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu Bosne i Hercegovine. Napisao je zbirke pjesama Život tjeram u galop, Dlanovi od vremena, Ja sam se u životu skinuo do gola i Gradska pogan i žgadija na svojoj na plemenitoj, zbirku proznih uradaka Pjesnikovo prokletstvo i drame Nit budala nit se pravi i Profesordoktori.
![draganm]()
IZVOD IZ KRITIKE
Dragan Mučibabić-Mučo; Pjesnik božanske tankoćutnosti i svetoknjiške prorecljivosti
Rijetko kada mi se jin-jangovski duša zaledila i ujedno zažarila neuništivom svjetlobom, kao kad sam čitao i proživljavao pedesetak virtuozno jezički (alkemijski duboko proživljenih, promišljenih, odvaganih, pa tek onda) sročenih poetskih izričaja Dragana Mučibabića - Muče. Ne zato što nisam čitao i proživljavao i druge dobre pjesnike, već možda upravo zato što sam u tim izvrsnim (uglavnom ljudskoupozoravajućim) stihovima osjetio istovjetne koordinate sopstvene duše, sopstvene prirode i sopstvenog srednjobosanskog miljea lašvanske doline u koju, igra božanske nužnosti i slučajnosti, i pjesnika i mene, kao i druge suradnike na knjizi, donese iz nekih drugih svijetova.
prof. dr. Besim Spahić
MILO JUKIĆ
Milo Jukić (Deževice kod Kreševa, BiH, 1966.) Studirao je hrvatski jezik i književnost, a bavi se književnošću, poviješću i etnologijom. Dugo godina bavio se i novinarstvom (Glas Amerike, „Slobodna Dalmacija“, „Večernji list“ i dr.).
![miloj]()
Prije tri godine tiskana je njegova prva knjiga poezije Ožiljci i brazgotine (CKO, Tešanj, 2010.). Na rumunjski jezik je prevedena i u Rumunjskoj dvojezično izdana njegova knjiga putopisne proze Tri dana u Karaševu/Trei zile la Caraşova (ZHR-UCR, Caraşova, 2010.). Njegovi književni radovi objavljivani su u književnim časopisima u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji. Zastupljen je i u nekoliko antologija, a autor je i većeg broja predgovora, recenzija, prikaza te leksikografskih natuknica.
Iz oblasti povijesti i etnologije objavio je knjige: Deževice - pregled povijesnih zbivanja, toponomastika, podrijetlo i sastav stanovništva (2001.), Etnološki i povijesni prilozi iz kreševskog kraja 1 (2008.) te Znameniti i zaslužni Kreševljaci od najstarijih vremena do danas (2011.). Etnološke i povijesne radove objavljuje u znanstvenoj periodici u BiH i Hrvatskoj. Autor je i brojnih drugih publikacija (monografija, ljetopisa, vodiča, brošura i sl.) te sudionik nekoliko znanstvenih skupova iz oblasti povijesti, etnologije i jezika.
Dobitnik je književne stipendije „Writers in residence“ (2010.) za književnike Srednje i Jugoistočne Europe te nagrade Fondacije za izdavaštvo FBiH za roman Samo jednom se gubi (2012.).
Tajnik je i glavni urednik svih izdanja Književne zaklade/fondacije „Fra Grgo Martić“ te autor i urednik tri broja Zakladina Godišnjaka, a od osnutka, već devet godina, autor i urednik Ljetopisa Lepenička dolina. Živi u Kreševu.
ULOMAK IZ PRIKAZA KNJIGE
Alan Pejković, Život na dlanu, život u stihu (O knjizi Mile Jukića Ožiljci i brazgotine, CKO, Tešanj, 2010. godine)
Poezija iskustva, sasvim osobnog iskustva, koje nam, ponekad, leži na grudima kao sepet prošlosti, a ponekad nas lagane nosi putevima ptica, mora se posebno cijeniti u ovom vremenu zadrtih kolektivizama. Milo Jukić, svojom zbirkom pjesama Ožiljci i brazgotine (2010), upravo rovi po individualnim dubinama samog sebe sastajući i rastajući se konstantno sa avetima i anđelima prošlosti koji ga, čini se, uporno proganjaju. Ovaj pjesnik iz Kreševa, široj kulturnoj sferi odranije poznat kao novinar te autor brojnih uradaka iz etnologije i povijesti, uspio je u spomenutoj zbirci obuhvatiti puno toga. Krećući od nekoliko prekrasnih ljubavnih pjesama bez suvišne, lakokvarljive patetike, preko lirskih razgovora sa Bogom, neposrednih i otvorenih, pa sve do neobične raznovrsnosti zbirke u smislu pjesničkih formi kojima Jukić barata, zbirka Ožiljci i brazgotine dočarava životnost koju poezija mora imati da bi imala solidan odziv publike. Život je uvijek pun ožiljaka i brazgotina, to znaju svi što ga žive. Iskustvo života nad kojim se u ovoj zbirci nenametljivo i nadasve šarmantno reflektira izlaže se čitateljima u mnogim od sugestivnih lirskih slika koje Jukić kreira. Od precizno seciranog doživljaja neumitne transformacije vremena koje sa sobom nosi novitete i koje se jukstapozicionira sa starim vremenima ovjekovječenim u stablu kruške kolačuše koje je lirski subjekt prodao da bi kupio kompjuter za surfanje internetom pa sve do opsjednutosti sjećanjima i osjećajem angsta pred tim novim i nepoznatim vremenom koje u nama rađa konstantne dileme.
EMSUDIN PAŠANOVIĆ
![emsudin p]()
Emsudin Pašanović je rodjen 08.07.1973. u Travniku. Osnovnu i srednju školu završio u Vitezu, a Pedagošku akademiju u Zenici. Živi u Vitezu i radi u Osnovnoj školi, koja je poznata kao rješenje OSCE-a – „dvije škole pod jednim krovom“. Piše pjesme, kratke priče i drame. Dnevnik knjižničarke njegov je prvi roman.
Bibliografija:
Breme vremena nosim – zbirka poezije i proze, KNS Novo Sarajevo, 2008.;
Nerazjašnjene okolnosti – radiodrama, BH radio1, Sarajevo, 2009.;
Fejsbukomanija – radiodrama, BH radio1, Sarajevo, 2011.;
Dnevnik knjižničarke – roman, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.
Izvod iz recenzije: Nura Bazdulj-Hubijar, Dnevnik knjižničarke
Svaki rukopis koji mi neko pošalje bar počnem čitati. Nekad potpuno odustanem nakon par stranica, nekad ga tek preletim, a rijetko pročitam i to s punom pažnjom do zadnje stranice. Ovaj rukopis je imao nesreću da dodje upravo kad sam s ogromnim oduševljenjem čitala svjetski megahit S. Larsona Muškarci koji mrze žene. Tu noć ipak započnem čitati... Sutradan nastavim i ne ustadoh iza računara do zadnje rečenice. Vise puta sam s naporom čitala neke dijelove jer suze naprosto nisam mogla zaustaviti. Bukvalno, rukopis me opčinio. Više je faktora odgovorno za tu opčinjenost. Autor je muškarac, a roman je pisan u ženskom rodu u formi ispovjedne proze. Žena općenito je tajna, uvijek će i ostati tajna, svaka žena je tajna za sebe. Pašanović je nekim čudom uspio proniknuti u dušu, u samo središte ženske duše i suptilno, njeno, kao zlatnom srmom izvezao prekrasan portret trideset devetogodišnjakinje, ući u sve lavirinte njene svijesti i savjesti, oslikati svu ljepotu ali i svu bol i jad i muku sa kojom se prerano suočila, ne samo suočila, nego borila krvavo, gotovo do smrti poput ranjene zvijeri. Nema u cijelom rukopisu niti jedne rečenice lamentiranja, a bol je tolika da ju je teško podnijeti i nositi se s njom do samog kraja. Ovo govorim kao osoba koja također piše. Kao majku su me fascinirala mjesta u kojima junakinja želi dijete, kako zamišlja da to njeno čedo ima povišenu temperaturu, da u mokre peškire zamotava njegove nožice... Kao ljekara me osupnula snaga opisa duševno ranjene osobe, lomovi, bure i oluje koje bjesne njome, napori da u sebi gasi ili bar priguši nemire, zatomi krike... A kad izmedju tih stranica nalik crnoj hronici bljesne zrnce zdravog, životnog humora koji mi, i bez moje svjesnosti izmami osmijeh, to su samo momenti više koji ovoj prozi podiže cijenu. Riječju, istinski sam uživala u svakoj stranici, svakoj rečenici Knjižničarke sigurna da će se naći malo ko na koga ovaj kratki roman neće ostaviti snažnu, duboku impresiju, obogatiti ga. I nimalo ne žalim što sam Larsona odložila na neko vrijeme. Naprotiv. Vrijedilo je.
Od 2007.- 2010. godine bila je sudionica Šopovih dana u Jajcu. U travnju 2011. godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Leipzigu, predstavljala BiH pjesništvo, zajedno sa još pet pjesnika i književnika iz BiH. Sudionica je Prvih regionalnih pjesničkih susreta Brčko Distrikta BiH, studeni/prosinac, 2012. godine. Urednica je časopisa Fojnička škrinja koji, između ostalog, promovira književne radove autora iz regije.
Surađuje sa većinom književnih časopisa iz regije (Motrišta, Marulić, Riječ, Sovremenost, Divan...). Prevodili su je u njemačkom, engleskom, makedonskom i japanskom jeziku.
Živi, radi i zapisuje u Fojnici kao dentalni kirurg.
Izvod iz recenzije: Amir Brka, Pisma iz uzaludnosti
Ovo je poezija čija se riječ sklada u sasvim uravnoteženu sintaksu koja živi ne samo od metaforičkih bljeskova nego svoju estetsku egzistenciju još i više temelji na efektu cjeline - gdje se pojedini pjesmotvori, zadržavajući i svoju autonomnu vrijednost, na makroplanu kompozicijski precizno osmišljeno integriraju u jedinstvenu poemu, svojevrsnu himnu ljubavi, realiziranu neobičnim poetskim doslućivanjem njezine povijesne sveprotežnosti. No, riječ je o posve osobnom doživljaju čiji pjesnički izričaj predstavlja obnovu povjerenja i u samu poeziju.
ANTO ZIRDUM
Rođen 4.6.1956. godine u župi Plehan i općina Derventa u seljačko-proleterskoj obitelji. Osnovnu i srednju školu završio u Zenici, Pedagoški fakultet u Rijeci, a radnu karijeru započeo u Varešu. Živi u Vitezu, a radi u Travniku kao kantonalni inspektor za pitanja prosvjete, znanosti kulture i sporta.
Objavio 19 knjiga, i to:
1. JAHAČI SVJETLOSTI, legende i fantazije, HKD Napredak, Vitez, 1996.;
2. BRONČANI MAČ, HKD Napredak&FLASH agency, 1996.;
3. MEDICO LAUREATO, Hrvatska bolnica "Dr. fra Mato Nikolić", Nova Bila 1997.;
4. BIJELI PUT CRNA ZIMA, ZIRAL Mostar&HKD Napredak Vitez, 1998.;
5. ČUVARI DOSTOJANSTVA, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1999.;
6. BISTUANSKA KRONIKA, HKD Napredak, Vitez 2000.
7. NE MOŽEŠ IZ SVOJE KOŽE, MH Zenica/Čitluk, 2001.
8. OBESKROVLJENI OTOK, MH ZENICA&ZAVIČAJNI KLUB PLEHAN ZAGREB, 2002.
9. SAGA O DVA MAČA, Multimedijaprint, Nova Bila, 2003.
10. ROBINJA I MARTOLOZI, HKD Napredak Vitez/ MH Zenica, 2005.
11. ZAČUDNOST U CIK ZORE, HKD Napredak, Vitez, 2007. (mini eseji)
12. RADMAN’S SYNDROME, MH Zenica 2007.
13. IZGUBLJENE ZVIJEZDE . PRIGODNA STOPJESMICA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH PJESNIKINJA OD 1908. DO 2008. HKD Napredak, Sarajevo, 2008.
14. ELKASTRANDIN KOMPLEKS, Slovo, Zagrerb, 2008.
15. CARSKI REZ, Zaklada fra Grgo Martić, Kreševo, 2010.
16. BISKUP ANDRIJA I JJEGOVA DRUŽICA, VAT/HKD Naredak, Vitez, 2011.
17. PRVE DRUGE I OSTALE PJESME, VAT Vitez, 2011.
18. ROĐENI NA DAN MRTVIH, Dobra knjiga, Sarajevo, 2011.
19. SLAVIN POJ, antologija priča iz slavenske mitologije, VAT/HKD Napredak Vitez, 2013.
Zastupljen u dvadestak zbornika s pričama, pjesmama i esejima. Urednik nekoliko listova, godišnjaka i većeg broja knjiga poezije i proze. Objavio priče, pjesme i eseje u velikom broju časopisa i elektronskih časopisa. Uređuje blogove: BH Fantasy i Primijenjena poezija.
Zastupljen u antologijama:
- HRVATSKA KNJIŽEVNOST BOSNE I HERCEGOVINE OD XV. STOLJEĆA DO DANAS – Antologija poezije i proze, HRVATSKA MISAO 25-26, MH Sarajevo 2002/2003. (priredio: dr. Miloš Okuka)
- ANTOLOGIJA HRVATSKE ZF PRIČE, Rijeka 2005. (priredio: Žarko Milenić)
- JEZIK I HRID Mostar 2005. (priredio: Zdravko Kordić)
- ANTOLOGIJA BH SF&F PRIČE Zenica 2007. (priredio Adnadin Jašarević)
- SLAVIN POJ, antologija priča iz slavenske mitologije, VAT/HKD Napredak Vitez, 2013.
- ANTOLOGIJI KRATKE PROZE IZ NEKDANJE JUGOSLAVIJE, Založba Skripto, Ljubljana, 2013.
Napisao nekoliko drama od kojih su izvedene:
INKOGNITO, (monodrama) 1987.
RAT BATONA (BELLUM BATONIANUM) 2009.
PRVI KIRURG, 2010.
Djela prevođena na: njemački, engleski, talijanski, makedonski, poljski, mađarski, slovenački
Nagrade:
GORANOVO PROLJEĆE – izbor u 5 najboljih mladih pjesnika 1978.
Prvo mjesto za priču BABINO BURE, natječaj za studente Rijeka 1978.
Prvonagrađeni na natječaju za priču na temu narkomanije Alter art 2006.
Prva nagrada na natječaju MARKO MARTINOVIĆ CAR 2009.
Nagrada FRA GRGO MARTIĆ za roman CARSKI REZ 2010.
Nagrada TERA TOLIS za roman CARSKI REZ 2010.
Nagrada Fondacije za izdavaštvo F BiH 2011. za roman ROĐENI NA DAN MRTVIH.
Treće mjesto za priču UŠUŠUR – VODENIČNI VILENJAK, Art Anima Beograd.
Treće mjesto na konkursu časopisa KORACI iz Kumanoba za esej: INKLUZIJA I/ILI EKSKLUZIJA 2012.
Nagrada za najoriginalniju ljubavnu pjesmu u Mrkonjić Gradu 2011.
IZVOD IZ RECENZIJE/KRITIKE
Već u knjizi priča “Brončani mač” on pokazuje još jednu pasiju, neotkriveni put: sklonost ka razotkrivanju povijesnih tajni. Zirdum ne prihvata mythos kao maštoviti uzlet, niti kao nastojanje da se fantastičnim elementima u pripovjedanju govori o nepoznatom, no ga vidi kao odraz stvarnih deašavanja I ličnosti, istina iskrivljen, ali odraz ipak.Njegova sklonost ka prošlosti docnije je usmjerena ka ispisivanju pseudohistorijskih romana, poput “Robinja i Martolosi”, knjizi inspiriranoj životom i djelom Fra Grge Martića, drami “Baton” ili u dokumentarističkom spisu “Saga o dva mača”. Zirdum, naravno, ne ispisuje svoj alternativni povijesni tok: on nastoji dokučiti, domaštati ono što se krije u velikim prazninama povijesne zbilje. Dva njegova romana pokazuju ga, opet, u svjetlu društveno angažiranog pisca, koji ne poseže u fikciju ili prošlost: “Ne možeš iz svoje kože” u kojem se bavi svakidašnjicom u životu Roma, ali u priči zaodjenutoj u vrtoglavi triler, i “Obeskrovljeni otok”, gdje pripovjeda o suvremenom pustinjaku, koji se godinama skriva od rata, a da ne zna da je rat odavna završio.
Adnadin Jašarević
ELKASTRANDIN KOMPLEKS je, knjiga koju svakako valja preporučiti čitateljima. Ona je, jednostavno rečeno, zanimljniva, žanrovski višeznačna knjiga od one vrste koja se “čita do kraja”. Njen je pisac u vrlo jasnu narativnu liniju vješto i nerazmrsivo isprepleo nekoliko “žanrovskih” vlakana: Osnovno je vlakno, rekao bih, jasan i logičan slijed: serijska zločinka, istraga, identifikacija, potraga, lov i hvatanje. Pravda je zadovoljena, moguće buduće žrtve izbjegnute. Pritom je posebna kvaliteta teksta psihološko seciranje zločinke i njenih motiva, čime ona više nije samo plošna “zloća”, kopju hvataju isto tako plošni “dobri”, kako to biva u serijski štancanim krimićima. Reklo bi se zanimljiv triler o zanimljivim ljudima.
Krsto A. Mažuranić
Novi roman Ante Zirduma ROĐENI NA DAN MRTVIH sublimiranog antiteznog naslova donosi nam nekoliko novina u odnosu na njegove prethodne, ali i uopšte u književnosti. Iako i dalje ostaje na kursu redukcionalizma, kojeg teoretski i praktično zagovara, ovaj put je odmjereniji i za čitaoca lagodniji. Roman je sastavljen od većeg broja kratkih i povezanih priča (slika), tako da je tkivo puno i hronološki disciplinirano, pa se ne postavlja pred čitatelja prevelik zahtjev u domišljanju i popunjavanju mozaika. Roman “Rođeni na Dan mrtvih” nije priča o velikoj romantičarskoj ljubavi u klasičnom smislu, nego o uzajamnoj ljubavi i dostojanstvu dvoje ljudi koji pojedinačno ne bi mogli biti junaci ni kakve anegdote, ali Zirdum od njih pravi autentične literarne junake. Ovaj pisac većeg broja historijskih romana pred čitatelja stavlja tekst koji bi se mogao nazvati romanom o ljubavi, predanosti i ucjelovljenju u lošim vremenima. Njega je teško uklopiti u standardne obrasce i u tom smislu predstavlja novitet u našoj, a moglo bi se reći i svjetskoj literaturi.
Jasmina Hanjalić
Za razliku od ranijih proznih uradaka ovoga autora, zadaća što ju je stavio pred sebe u antiratnom antiromanu "Obeskrovljeni otok" teža je i u sadržinskom i u formalnom pogledu. Nije dostatno tek "ispričati priču" ( u čem je Zirdum uvijek već "na svome terenu") - trebalo je jako složenu socio-psihološku tematiku osamljene i otuđene jedinke, izložene totalnoj destrukciji genocidnog rata, produktivno literarizirati, uključujući i individualni aspekt duhovnog oplemenjenja i katarze čovjeka izolirana iz kaosa rata, kao i širi univerzalni aspekt kritičkoga promišljanja i prosuđivanja naše suvremenosti. Problematizirana je na pravi način balkansko-dinaroidna "nesretna svijest", utamljena u nacionalno-konfesionalnome ekskluzivizmu i u izvanpovijesnosti jednoga anticivilizacijskog mentalnog sklopa, senzibiliteta i svetonazora - koji jedini još mogu producirati tako apsurdne i groteskne situacije, kao što su, primjerice, skoro trogodišnja totalna opsada i destrukcija jednoga olimpijskoga grada u "srcu Europe" ili upravo u ovom romanu tematizirana "robinzonijada" glavnog junaka Marka na "obeskrovljenom otoku" opustjelog, od života ispražnjenog zavičaja... U poetičko-stilističkom smislu Zirdum stavlja naglasak na efektnom komponiranju tečno i zanimljivo ispripovjedanih epizoda - od kojih posebice treba izdvojiti kao uspjele one o Markovim susretima sa starom ljubavi Ankom i sa Safetom, Bošnjakom iz Banja Luke (ekonomistom koji se "hajdučkim stazama zaputio u Europu preko Modriče i Subotice i koji mu je "otvorio oči" glede pravoga smisla i pozadine rata na ovim prostorima); zahtjevnijima su se pokazali oni djelovi teksta u kojima se evocira Markovo samovanje, njegov odnos prema prirodnome okruženju te, također, i duhovni život - nesrazmjerno sadržajniji i složeniji u toj posvemašnjoj osami nego što je bio ikad prije i nego što će bilo kad poslije njegove ratne robinzonijade... Zirdum se tu morao poslužiti raznovrsnim tehnikama literarnog očuđenja, poglavito u okviru deskripcije prirodnoga ambijenta i evokacije tijeka svijesti glavnoga junaka - stavljajući, pritom, naglasak na mozaičnome komponiranju citata iz Markove pustinjačke lektire (sa navodima Remarka, Hemigveja, Selimovića, Krleže, Andrića, Ćopića i ostalih) te na višeslojnosti, uskovitlanosti i dinamici raznovrsnih sadržina njegova unutarnjeg života...
Željko Grahovac
Pripovjedač je u romanu NE MOŽEŠ IZ SVOJE KOŽE, pišući priču o HIV pozitivnoj prelijepoj Romkinji Romani, svjestan svoga društvenog položaja utjecajnog novinara na usponu karijere. Međutim, on “hinjeno” dvoji o formi i karakteru svoga pripovijedanja, što ovo štivo stavlja i u red onih koja se, pored u romanu već inauguriranog pristupa, okušavaju i metatekstualnom izražajnosti. Pokušavajući kroz ovu priču proniknuti u mnoge fenomene današnjice autor se hvata u koštac s mnogim predrasudama i okoštalim frazama, rabeći u svom instrumentariju znanstvena saznanja, povijesne činjenice, dijelove stanovitih biografija, poznate žive osobe, ali i mistiku i religiju. U samoj biti ovoga teksta, a na jednom mjestu autor to i izrijekom kaže, zapravo je Zirdumovo zanimanje za nesporazum, nerazumijevanje i slučajnost, kao na ovaj ili onaj način pokretače zbivanja u nesavršenom svijetu u kojem živimo. Stoga je jedna od namjera ovoga romana i dekonstitucija fatalističkoga odnosa spram svijeta i života, što je, inače, u miljeu kojim se autor bavi znade bit izraženo do parodije. Ovaj roman i u tom smislu promatra svakidašnjicu, “golu i bijednu” i bez transcendencije, a ta je misao na neki način gotovo kralježni stub ove proze.Pored toga, Zirdum je u ovom romanu zanimljiv autor i po nekim izvedbenim rješenjima, od strukture do same rečenice koja je u biti lepršava, laka i razumljiva. Mnogo je primjera pripovjedačke umješnosti u ovom romanu, ali ćemo izdvojiti jedan kratki citat sa 10. stranice, koji sjajno objašnjava autorovu pobudu i namjeru u ovoj priči, koja se jednostavno morala ispričati: “Dogodi se list koji padne na žicu, vezanu za osigurač, na upaljaču mine što se aktivira na potez.”
Dragan Šimović
DRAGAN MUČIBABIĆ
Rođen 9. 11. 1957. u Vogošći, živio u Sarajevu, Kaknju, Vitezu i Mostaru, a sada živi i radi u Sarajevu. Dragan Mučibabić je pjesnik, prozni i dramski pisac, ekolog, alpinist, zaljubljenik u kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu Bosne i Hercegovine. Napisao je zbirke pjesama Život tjeram u galop, Dlanovi od vremena, Ja sam se u životu skinuo do gola i Gradska pogan i žgadija na svojoj na plemenitoj, zbirku proznih uradaka Pjesnikovo prokletstvo i drame Nit budala nit se pravi i Profesordoktori.
IZVOD IZ KRITIKE
Dragan Mučibabić-Mučo; Pjesnik božanske tankoćutnosti i svetoknjiške prorecljivosti
Rijetko kada mi se jin-jangovski duša zaledila i ujedno zažarila neuništivom svjetlobom, kao kad sam čitao i proživljavao pedesetak virtuozno jezički (alkemijski duboko proživljenih, promišljenih, odvaganih, pa tek onda) sročenih poetskih izričaja Dragana Mučibabića - Muče. Ne zato što nisam čitao i proživljavao i druge dobre pjesnike, već možda upravo zato što sam u tim izvrsnim (uglavnom ljudskoupozoravajućim) stihovima osjetio istovjetne koordinate sopstvene duše, sopstvene prirode i sopstvenog srednjobosanskog miljea lašvanske doline u koju, igra božanske nužnosti i slučajnosti, i pjesnika i mene, kao i druge suradnike na knjizi, donese iz nekih drugih svijetova.
prof. dr. Besim Spahić
MILO JUKIĆ
Milo Jukić (Deževice kod Kreševa, BiH, 1966.) Studirao je hrvatski jezik i književnost, a bavi se književnošću, poviješću i etnologijom. Dugo godina bavio se i novinarstvom (Glas Amerike, „Slobodna Dalmacija“, „Večernji list“ i dr.).
Prije tri godine tiskana je njegova prva knjiga poezije Ožiljci i brazgotine (CKO, Tešanj, 2010.). Na rumunjski jezik je prevedena i u Rumunjskoj dvojezično izdana njegova knjiga putopisne proze Tri dana u Karaševu/Trei zile la Caraşova (ZHR-UCR, Caraşova, 2010.). Njegovi književni radovi objavljivani su u književnim časopisima u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji. Zastupljen je i u nekoliko antologija, a autor je i većeg broja predgovora, recenzija, prikaza te leksikografskih natuknica.
Iz oblasti povijesti i etnologije objavio je knjige: Deževice - pregled povijesnih zbivanja, toponomastika, podrijetlo i sastav stanovništva (2001.), Etnološki i povijesni prilozi iz kreševskog kraja 1 (2008.) te Znameniti i zaslužni Kreševljaci od najstarijih vremena do danas (2011.). Etnološke i povijesne radove objavljuje u znanstvenoj periodici u BiH i Hrvatskoj. Autor je i brojnih drugih publikacija (monografija, ljetopisa, vodiča, brošura i sl.) te sudionik nekoliko znanstvenih skupova iz oblasti povijesti, etnologije i jezika.
Dobitnik je književne stipendije „Writers in residence“ (2010.) za književnike Srednje i Jugoistočne Europe te nagrade Fondacije za izdavaštvo FBiH za roman Samo jednom se gubi (2012.).
Tajnik je i glavni urednik svih izdanja Književne zaklade/fondacije „Fra Grgo Martić“ te autor i urednik tri broja Zakladina Godišnjaka, a od osnutka, već devet godina, autor i urednik Ljetopisa Lepenička dolina. Živi u Kreševu.
ULOMAK IZ PRIKAZA KNJIGE
Alan Pejković, Život na dlanu, život u stihu (O knjizi Mile Jukića Ožiljci i brazgotine, CKO, Tešanj, 2010. godine)
Poezija iskustva, sasvim osobnog iskustva, koje nam, ponekad, leži na grudima kao sepet prošlosti, a ponekad nas lagane nosi putevima ptica, mora se posebno cijeniti u ovom vremenu zadrtih kolektivizama. Milo Jukić, svojom zbirkom pjesama Ožiljci i brazgotine (2010), upravo rovi po individualnim dubinama samog sebe sastajući i rastajući se konstantno sa avetima i anđelima prošlosti koji ga, čini se, uporno proganjaju. Ovaj pjesnik iz Kreševa, široj kulturnoj sferi odranije poznat kao novinar te autor brojnih uradaka iz etnologije i povijesti, uspio je u spomenutoj zbirci obuhvatiti puno toga. Krećući od nekoliko prekrasnih ljubavnih pjesama bez suvišne, lakokvarljive patetike, preko lirskih razgovora sa Bogom, neposrednih i otvorenih, pa sve do neobične raznovrsnosti zbirke u smislu pjesničkih formi kojima Jukić barata, zbirka Ožiljci i brazgotine dočarava životnost koju poezija mora imati da bi imala solidan odziv publike. Život je uvijek pun ožiljaka i brazgotina, to znaju svi što ga žive. Iskustvo života nad kojim se u ovoj zbirci nenametljivo i nadasve šarmantno reflektira izlaže se čitateljima u mnogim od sugestivnih lirskih slika koje Jukić kreira. Od precizno seciranog doživljaja neumitne transformacije vremena koje sa sobom nosi novitete i koje se jukstapozicionira sa starim vremenima ovjekovječenim u stablu kruške kolačuše koje je lirski subjekt prodao da bi kupio kompjuter za surfanje internetom pa sve do opsjednutosti sjećanjima i osjećajem angsta pred tim novim i nepoznatim vremenom koje u nama rađa konstantne dileme.
EMSUDIN PAŠANOVIĆ
Emsudin Pašanović je rodjen 08.07.1973. u Travniku. Osnovnu i srednju školu završio u Vitezu, a Pedagošku akademiju u Zenici. Živi u Vitezu i radi u Osnovnoj školi, koja je poznata kao rješenje OSCE-a – „dvije škole pod jednim krovom“. Piše pjesme, kratke priče i drame. Dnevnik knjižničarke njegov je prvi roman.
Bibliografija:
Breme vremena nosim – zbirka poezije i proze, KNS Novo Sarajevo, 2008.;
Nerazjašnjene okolnosti – radiodrama, BH radio1, Sarajevo, 2009.;
Fejsbukomanija – radiodrama, BH radio1, Sarajevo, 2011.;
Dnevnik knjižničarke – roman, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.
Izvod iz recenzije: Nura Bazdulj-Hubijar, Dnevnik knjižničarke
Svaki rukopis koji mi neko pošalje bar počnem čitati. Nekad potpuno odustanem nakon par stranica, nekad ga tek preletim, a rijetko pročitam i to s punom pažnjom do zadnje stranice. Ovaj rukopis je imao nesreću da dodje upravo kad sam s ogromnim oduševljenjem čitala svjetski megahit S. Larsona Muškarci koji mrze žene. Tu noć ipak započnem čitati... Sutradan nastavim i ne ustadoh iza računara do zadnje rečenice. Vise puta sam s naporom čitala neke dijelove jer suze naprosto nisam mogla zaustaviti. Bukvalno, rukopis me opčinio. Više je faktora odgovorno za tu opčinjenost. Autor je muškarac, a roman je pisan u ženskom rodu u formi ispovjedne proze. Žena općenito je tajna, uvijek će i ostati tajna, svaka žena je tajna za sebe. Pašanović je nekim čudom uspio proniknuti u dušu, u samo središte ženske duše i suptilno, njeno, kao zlatnom srmom izvezao prekrasan portret trideset devetogodišnjakinje, ući u sve lavirinte njene svijesti i savjesti, oslikati svu ljepotu ali i svu bol i jad i muku sa kojom se prerano suočila, ne samo suočila, nego borila krvavo, gotovo do smrti poput ranjene zvijeri. Nema u cijelom rukopisu niti jedne rečenice lamentiranja, a bol je tolika da ju je teško podnijeti i nositi se s njom do samog kraja. Ovo govorim kao osoba koja također piše. Kao majku su me fascinirala mjesta u kojima junakinja želi dijete, kako zamišlja da to njeno čedo ima povišenu temperaturu, da u mokre peškire zamotava njegove nožice... Kao ljekara me osupnula snaga opisa duševno ranjene osobe, lomovi, bure i oluje koje bjesne njome, napori da u sebi gasi ili bar priguši nemire, zatomi krike... A kad izmedju tih stranica nalik crnoj hronici bljesne zrnce zdravog, životnog humora koji mi, i bez moje svjesnosti izmami osmijeh, to su samo momenti više koji ovoj prozi podiže cijenu. Riječju, istinski sam uživala u svakoj stranici, svakoj rečenici Knjižničarke sigurna da će se naći malo ko na koga ovaj kratki roman neće ostaviti snažnu, duboku impresiju, obogatiti ga. I nimalo ne žalim što sam Larsona odložila na neko vrijeme. Naprotiv. Vrijedilo je.