Društvo umjetnika Planet Poezija svoje februarsko predvikendsko druženje zaljubljenika u raskošnost nadahnutog i relaksirajuće sačinilo je pod nazivom "Konjićev skok kod Magribije", uz liriku jednog emotivnog ženskog pisma pjesnikinje Fatime Jamaković-Čorambegić, te simultanku o historiji, promišljanjima i zanimljivostima u vezi razvoja igre sa trideset dvije crno-bijele figure od najstarijih poznatih varijanti do savremenog šaha, koje je prezentirao penzionisani novinar i šahovski entuzijasta Želimir Marković.
Sve se to odigralo u petak, 06.02.2015. godine, sa početkom nešto iza 20:06 sati u kafeu LD Fazan, u Ul. Dolina br.5 (bivša Albanska ulica) na Marijinom Dvoru.
Druženje je započelo nadahnutim Fatiminim izborom iz zbirke "Tebe bih da se sjećam", koja sadrži pjesme iz različitih perioda njezinog života, opusa i stvaralaštva, izborom koji je potpuno slobodno vibrirao atmosferom. Sejad Durak, koji je pomogao da Fatimin pjesnički iskaz bude dostupan i drugima ljubiteljima poezije, istakao je da "ima neke veze šah i njezina poezija, s obzirom da je Fatima samozatajena, ali i da je sreća da je njezina poezija ugledala svjetlo dana", kao i da je "ova knjiga poezije lijepo zaokružen poetski opus, rijedak u novije vrijeme na ovim prostorima, a da pjesnikinja treba da se još više ohrabri, požuri i donese nove knjige".
Želimir Marković je u nekoliko blokova govorio o samom nastanku šaha na istoku, a ova drevna igra je preko Perzije i Egipta našla put dolaska preko Šapnije u Evropu, pa su u tim početnim vremenima dominaciju imali najprije Španjolci, potom Francuzi i Britanci koji su je modernizovali, a potom je šahom počela da dominira Ruska škola. Zbog dinamike same igre, njezinog praćenja i skraćivanja vremena, moderni šah je uznapredovao do današnjeg stadija u kojem je novac vrijeme, a vrijeme novac.
Iz knjige koju je Želimir dobio od velemajstora Ivana Sokolova "Znameniti ljudi u šahu", izdvojio je nekoliko vrlo interesantnih detalja, ali i nekoliko izreka i dubokih misli o šahu, te indijska misao ističe da je "šah more u kojem muha može plivati a slon se utopitia" ili francuska koja naglašava da "ne možeš igrati šah ako si mekoga srca". Cjelovečernje doskakanje atova i skakača s Dalekog istoka na nekada krajnji zapad grada Sarajeva, tako nekako negdje s početka bivstvovanja našeg Šehera, kod Magribije džamije, muzički je inspirisao i donio bravure na gitari začinjene melodijama Perzije i orijentalnih motiva od strane maestra Enesa Ibričevića.
Poetsko-aforistično večer upotpunile su prisutne pjesnikinje Marina Brkić i Mubera Isanović, koja je osim poezije potpuno iznenada pokazala i nekoliko svojih crteža, akvarela i ulja, a za aforistične mozgalice pobrinuli su se Rasim Pršte i Šefik Fiko Daupović. Večer su zabilježili svojim kamerama Musadik Borogovac, Goran Vrhunc, a u prilogu dostavljamo fotografije koje je načinio Sejad Durak.
Za moderiranje jednočasvne sunčane programske sheme, ravnomjernog i ravnopravnog preplitanja poetsko-muzičko-narativnih sadržaja koji su tekli Dolinom ulicom bez sjaja mjesečine uz snježno-bijeli odbljesak prekrivenog asfalta pobrinuo se Dino Porović, dok su ponovno svoje domaćinske bravure iznjedrili iz svojih srca i otvorenih dlanova naši dragi Sureja & Brazzo.
Društvo se, kako to dolikuje, razišlo prije otkucavanja ponoći sa zvonika crkve Svetog Josipa do novog saziva i druženja Društva umjetnika Planet Poezija, planirano gostovanje u Zenici u Klubu Plava paleta, koje slijedi u ponedjeljak, 09.02.2015. godine.