Društvo umjetnika Planet Poezija je u petak, dana 16.01.2015. godine, priredilo Žubor rijeke u zimskom periodu na Marijinom Dvoru, a za što su glavnu ulogu imale dvije sarajevske umjetnice Alma Gačanin i Tamara Čapelj.
U pojašnjenju Alma Gačanin je istakla da je "zahvatila" raspjevanu rijeku Željeznicu u mjestu zvanom Kazani podno Treskavice video kamerom mobilnog telefona, a snimak koristi u poetskim performansima, kao što je i bilo to veče u LD Fazanu. Na ogledalima je bilo izloženo pet Alminih kolor fotografija u kojima je zaustavila bosanskohercegovačke ljepotice Željeznicu, Unu i Bunu. Tokom ovog druženja mlada umjetnica je podijelila svoje misli, istaknuvši da je "dijeliti umjetnost sa drugima njena osnovna svrha i jedan od osnovnih nagona kod stvaraoca, odmah nakon želje za stvaranjem." Almina poezija počinje na rijeci, snimanjem glasanja divlje rijeke u "najljepšem selu, gdje često odlazi, gdje je čula svoju prvu pjesmu na toj rijeci i od tada ne može prestati pisati". Voda, kao esencija života i jedna od najljepših stvari iz prirode postaje okosnica njezinog putovanja rijekom života, a na pravim putovanjima postaje joj osnovnim motivom u vizuelnom i duhvnom istraživanju.
Poetsko Almino slovo treperi i žubori:
Ja, rijeka
Protekla sam kroz tvoje stijene,
mekane i bijele
udarila sam se,
ali ništa me ne boli
kad se sretnemo u Konjskom viru,
voljet ćeš me
Onda ćemo teći
zajedno
Tamara Čapelj, po rođenju Novosađanka, a od malih nogu živi i odrasta u pravu Sarajku, te je koautorica petojezičnog rječnika Priručnik o najčešće korištenim pojmovima u zakonodavnim aktima BiH. Govorila je o svojim inspirativnim razmišljanjima tokom šetnji prema poslu, na pijacu ili povratku kući, te da je po svojem osjetu više prozni pisac, ali da ne bježi od zapisivanja vlastitih emocija u pjesme.
Odjeci Tamarinih koračanja su uzdizanja stubama kroz razmišljanja, a dio mislenih intergalaktičkih koraka i žubora govorila je posjetiteljima.
Sanjaj me noćas
Sanjaj me noćas
kako stojim na klupi u parku
i igram poker s kestenom
u skidanje
sloja po sloja tajne ljubavi u neuzmaku
i pomozi mi da ga pobijedim
jer je to jedan stari pokvareni kesten
koji u pozadini terca
o tome što sve ne smijem
pa me zgrabi za ruku i odvedi,
samo nemoj brzo hodati,
mogla bih ti se u snu,
ne daj Bože, umoriti
i kud bi onda sa mnom?
Sanjaj me noćas
kako se iz kvadratnog korijena
smijem
da to postaje zarazno
pa se sa mnom smiju i dimnjaci
i prašina po džepovima se kikoće
kao da zveckaju dukati,
čak se i NLO-ima tresu stomaci,
jer je u Carstvu Snova
zabranjeno plakati,
samo mi nemoj govoriti
da će ti pogled s prozora
pući od smijeha,
mogao bi se probuditi,
a zar ti to treba?
Sanjaj me noćas
kako sam okupila sve nesuđene
šeširdžije
i s njima napravila kakaovku
na kojoj se iz šalica pušilo,
a gljive ludare nam suflirale
da bi malo suflea dobro došlo
baš kad su nam se priključili
raštimani klavir, odbačeni kist
i dugokosi vjeverak
donoseći orahov list
da prekrijemo žutilo
pa se probudi,
na kalendaru prekriži prethodni dan
i izbroj koliko je još do susreta ostalo,
minus jedan.
Tokom poetskog druženja pjesme stopili su se žubori iz zapisa Mubere Isanović, Arzije Jusić, Gorana Vrhunca, Šefika Fike Daupovića i Admirala Mahića, koji je najavio i otvaranje njegove izložbe za ponedjeljak, 19.01.2015. u 13:00 sati u bifeu kod Velida na Akademiji likovnih umjetnosti, dok su se slasni zalogaji nalazili u brižljivo pripremljenoj mezi serviranoj uz prisnu domaćinsku atmosferu za koju su se pobrinuli domaćini iz kafe LD Fazan Sureja i Bedrija, dok je muzički predah i moderiranje pripalo Dini Poroviću.