RUGALICA
U emociju šepavi
šempjavi ste i klempavi,
uvijek u svemu trezveni
već posvuda ste prezreni,
vi ljudi od računice –
baloni od sapunice,
berači manjeg otpora
baš slaba ste mi potpora,
Vi vrlinom zakićeni -
fekalijom zasićeni,
vi uzorito bezgrešni
svi u sebi ste vremešni,
svakom društvu obećani -
u bljutavost potoćani,
nek' baš sve vam je od volje,
naučite se bez mene
jer ja zaslužujem bolje.
(Završni komentar autora: ova pjesma ne predstavlja izrugivanje tekstu slične forme i donekle sličnog sadržaja. Ova pjesma se ne odnosi ni na koga pojedinačno i nije joj namjera uvrijediti nekoga. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je normalna jer se svi manje-više odlikujemo u pjesmi spomenutim osobinama. Pjesma predstavlja kritiku ljudskih osobina koje pojedincu priječe put ka sreći.)
OPROSTI MI
Oprosti mi poetske gnjavaže,
nepozvane poljupce u stihu,
vapaje,
moju bosansku potrebu za prisnošću,
moju hercegovačku iskrenost,
rumenilo dječarca kad bih te ugledao,
neposlušna koljena, Herzrasen
što sam istih tih krvavih koljena trčao tebi,
uplakan,
oprosti mi neznanje, manjak komunikacijske kompetencije,
kulture, ovaj moj egocentrični govor.
Oprosti mi slobodu da sve lijepo usporedim s tobom,
pogled u tvoje oči naprimjer
sa prvim prizorom mora u sezoni,
u očima kontinentalnog djeteta,
negdje prije Ivanice.
Oprosti mi drskost pomisli da me možda voliš,
da rado čitaš moju poeziju,
oprosti mi ljubav prema svemu što ima veze s tobom,
naviku da ustupim prvenstvo autobusu iz tvog kvarta,
povremenu potrebu da produžim do njega,
koju presječem naglim pokretom upravljača,
po pola,
i istrčim se do iznemoglosti
koja mi privremeno stvori privid da sam negdje stigao.
Oprosti mi neobjašnjivu naviku da ti budem vjeran,
da te bez tvog pristanka nosim u sebi svukuda,
da ti nazdravim svakim svojim lijepim trenutkom,
svakim svojim uspjehom, uspjelim refrenom.
Oprosti što si posvjedočila mom ganjanju vlastitog repa,
bez riječi, bez poruge čini mi se.
Oprosti mi što ti se stalno ispričavam.
Oprosti mi ovu pjesmu.
