KNJIŽEVNA ZAKLADA „FRA GRGO MARTIĆ“ Književno-prevoditeljska kolonija

Književna zaklada „Fra Grgo Martić“ i ove godine priređuje desetodnevnu književno-prevoditeljsku koloniju u sklopu koje će od 20. do 29.IV. u Kreševu boraviti i raditi šest istaknutih pisaca i prevoditelja iz regije, i to: Tanja Stupar-Trifunović i Dragan Marijanović (BiH), Ljiljana Šop (Srbija), Edi Matić (Hrvatska), Seida Beganović (Makedonija) i Lena Ruth Stefanowitz (Crna Gora). Sudionici kolonije predstavit će se publici na Sajmu knjige i učila u Sarajevu u nedjelju, 21.IV., te na književnoj večeri u Kreševu u srijedu, 24.IV. Tijekom trajanja kolonije, u subotu, 27.IV., u Kreševu će biti priređen i okrugli stol na temu “Demonsko u suvremenoj poeziji na području BHSC jezika”, na kojem će svoje viđenje spomenute teme dati Željko Ivanković, Stevan Tontić, Željko Grahovac, Ibrahim Kajan, Ljiljana Šop, Enver Kazaz i Momčilo Spasojević. Održavanje kolonije potpomogli su mreža „Traduki“ te kantonalno Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta KSB. BIOGRAFIJE SUDIONIKA TanjaStupar–Trifunović (Zadar, 1977.) Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Banjaluci. Objavila je četiri knjige poezije i jednu knjigu kolumni. Poezija joj je nagrađivana i prevođena na engleski, njemački, poljski, slovenački, francuski i danski jezik. Knjiga O čemu misle varvari dok doručkuju je, kao najbolja knjiga poezije u Bosni i Hercegovini za 2007./2008. godinu, nominovana za književnu nagradu Bank Austria Literaris – Eastern and Southeastern European Literature Award, u okviru koje je autorica nagrađena jednomjesečnim boravkom u Beču, u okviru rezidencijalnog programa 'Artists in Residence'. Knjiga Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću nagrađena je književnom nagradom  ''Fra Grgo Martić'' za najbolju knjigu poezije u 2009. godini. Zastupljena je u više antologija i izbora iz poezije i proze, u zemlji i inostranstvu. Urednica je časopisa za književnost, umjetnost i kulturu ‘’Putevi’’. Živi u Banja Luci.   Dragan Marijanović (Metković, 1958.) Romanopisac, pripovjedač, pjesnik, scenarist, kroničar, novinar i putopisac. Objavljene knjige: Lijanov san, 1999. godine, roman koji je doživio osam izdanja (nagrada „Kočićevo pero“), Ja uvik iđen dalje, žurnalistička proza, 2002. godine, Široka su Matičina jedra (monografija), 2005. godine, Bosna kakvu manje znam – Tešanjski putopis, 2007. godine, Dolina vranina kljuna, 2012. godine (Nagrada Fondacije za nakladništvo Ministarstva kulture vlade FBiH). Pisao je za „Slobodnu Dalmaciju“, „Vjesnik“ i „Večernji list“ te brojne druge dnevne i tjedne novine, a posljednjih godina putopise, reportaže i teme iz kulture piše za „Oslobođenje“. Objavljuje u književnoj periodici u BiH i regiji. Član je uredništva književnih časopisa „Motrišta“ i „Diwan“. Nagrađen  je prvom nagradom na natječaju Matice hrvatske Mostar, za  pripovijetku Brkina  vremena, u ovoj knjizi objavljenoj pod naslovom Prikaza s rijeke, te drugom nagradom za najbolju internet priču, Pismo. Godine 2010. proglašen je novinarom godine u kategoriji novinara tiskanih medija u BiH. Član je Društva pisaca BiH i PEN centra BiH. Živi u Mostaru.   Ljiljana Šop (Bos. Gradiška, 1950.) Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Tuzli, a na Filološkom fakultetu u Beogradu diplomirala je maternji jezik i književnost. Od 1976. bila je urednica u “Književnim novinama”, a od 1994. glavna i odgovorna urednica izdavačke djelatnosti u “Srpskoj reči” te urednica pojedinačnih izdanja u mnogim izdavačkim kućama širom zemlje. Od 1997. do 2004. godine bila je zamjenica Sekretara za kulturu i Sekretar za informisanje Skupštine Grada Beograda, a od 2004. do 2007. godine državni sekretar u Ministarstvu kulture Republike Srbije. Od 1974. godine objavljuje u svim najuglednijim književnim listovima i časopisima, mahom književnu kritiku, eseje, putopise, kolumne… U nekoliko navrata bila je stalni kritičar „Književnih novina“, „NIN“-a, „Savremenika“, „Letopisa Matice srpske“ i „Književnosti“, a sad je kritičar „Blica“. Bila je članica žirija mnogih uglednih književnih nagrada („Disova nagrada“, „Meša Selimović“, „Milan Bogdanović“,  Jefimijin vez“, „Biljana Jovanović“), a sad je, u trećem mandatu, članica žirija „NIN“-ove nagrade za roman godine. Uredila je na stotine knjiga, od kojih je u mnogima autorica pogovora ili predgovora te recenzentica. Predstavljala je srpsku književnost i govorila o našim piscima u Parizu, Rimu, Varšavi, Poznanju, Lođu, Solunu, Bukureštu, Beču, Zagrebu, Sarajevu, itd. Autorica je više od hiljadu bibliografskih jedinica u periodici, a objavila je i sljedeće knjige: O naivnosti i nevinosti, „Srpska reč“, Beograd, 1995., Velika šetnja, „Narodna knjiga“, Beograd, 1997., Uspon do smrti, „Narodna knjiga“, Beograd, 1999., Pisanje uz vetar, „Dereta“, Beograd, 2002.,  Ekstaza s prdumišljajem, „Dereta“, Beograd, 2003., Oslonjeni na prazninu, „Dereta“, Beograd, Najlepše pevaju zablude (izbor iz poezije Branka Miljkovića), „Aretuza“, Beograd, 1987., 1989., 2000., 2001., Pesme (izbor iz poezije Desanke Maksimović), „Rad“, Beograd, 1982., Zemlja jesmo, (izbor iz poezije Desanke Maksimović), „Srempublik“, Beograd, 1994. U pripremi su joj knjige Suočavanje sa životnim mandatom i Putujem, dakle jesam (knjiga eseja i putopisa). Dobitnica je nagrada „Milan Bogdanović“ za književnu kritiku, „Dragiša Kašiković“ za knjigu O naivnosti i nevinosti i „Zlatni beočug“ za stvaralački doprinos širenju kulture. Članica je Srpskog književnog društva, u koje je prešla iz Udruženja književnika Srbije, gdje je bila članica od 1983. godine, odmah po osnivanju 2001. godine (predsjednica Upravnog odbora SKD 2007.-09. Takođe je članica NUNS-a i Srpskog PEN-a.   Edi Matić (Split, 1962.) Studirao je elektrotehniku. Autor je romana Ovdje fali ženska ruka (u užem izboru za VBZ-ovu i nagradu T-portala, nominacija za nagradu „Kiklop“), „Naklada Ljevak“, 2008., i Grimalda, „Naklada Ljevak“, 2012., koji je preveden i tiskan u Austriji (Leykam, Graz/2012.). Kratke priče prevođene su mu i objavljivane u Austriji, Srbiji, Crnoj Gori i Turskoj. Dobitnik je austrijske književne nagrade koju dodjeljuje Steiermärkische Bank. Pokretač je i koproducent mjuzikla „Sarajevski krug“, postavljenog u desetak država Europe i Amerike. Godine 2008. pokreće Udrugu za promicanje kulture i umjetnosti „Kurs“, koja surađuje s mnogim međunarodnim fondacijama i organizacijama. Pokroviteljstvo nad djelovanjem udruge prihvatio je i Ured predsjednika Hrvatske, Ive Josipovića. Udruga djeluje kao koordinator mreže „Traduki“ za suradnju sa zemljama Jugoistočne Europe i  sudjeluje u  organizaciji predstavljanja hrvatskih autora na inozemnim festivalima i sajmovima. Projekt „Writers in residence“, koji Udruga vodi u Splitu, od 2009. je ugostio i predstavio dvadesetak stranih autora i prevoditelja iz 12 zemalja, a u Austriji, Turskoj i Francuskoj organizirao je mjesečne stipendije za nekoliko hrvatskih autora.  Godine 2009. vodio je tehničku produkciju sajma knjiga u Puli, a od 2007. – 2012. Organizirao i tehnički opsluživao hrvatske, a zatim i međunarodne nastupe na sajmovima knjiga u Leipzigu i Beču. Tijekom rata vodio je njemačku mirovnu i humanitarnu organizaciju na području Hrvatske i BiH. Do 2011. godine vodio je agenciju za grafički dizajn, u sklopu koje se bavio i organiziranjem koncerata te glazbenom i video produkcijom uz autorsko sudjelovanje u nekoliko glazbenih brojeva i video-spotova. Bavi se i fotografijom, a dosad je zabilježio izložbe u galeriji „Art Point“ u Beču, „Rathaus“ galeriji u Grazu, te u Leipzigu.   Seida Beganović (Zenica, 1961.). Studij filozofije i sociologije završila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a studij poljskog i njemačkog jezika i književnosti, kao i postdiplomski studij filozofije na Filološkom fakultetu u Skopju. Radila je i kao sociology analitičar, a dugo godina bavila se novinarstvom (Radio-Zenica, “Borba”, “Večernje novine” (beogradske), “Walter-expres”, “Eko-oko”, BH Dani, agencije Makfaks i MIA). Prevodi sa engleskog, poljskog, makedonskog, slovenskog i bosanskog jezika. Objavila je knjige poezije Indeks izgovora, “Bata pres”, Skopje, 2004., Otresanje pepela,  Ministerstvo za kultura, Skopje, 2006. i Graničnici, “Akademski Pečat”, Skopje, 2008., romane Intervju sa plavom kućom, “ILI-ILI”, Skopje, 2007., Album savršenih trenutaka, “Akademski pečat”, Skopje, 2010. (i na makedonskom, pod naslovom Album savršemoh trenutaka, “Izraz”, Skopje), kao i knjige proze Priče za djecu, književne revije za djecu, “Detska radost”, Skopje, 2004.-2008. i Kratke priče  (makedonski) Razgledi, Stremež. U pripremi za štampu je njena knjiga poezije Poštovaću naraciju. Napisala je i scenarija za tri kratkometražna i jedan dugometražni film, kao i veći broj drugih proznih djela. Živi u Skopju.   Lena Ruth Stefanović (1970, Beograd) Diplomirala ruski jezik i književnost na Univerzitetu “Kliment Ohridski” u Sofiji, gdje je odbranila i magistarsku tezu na temu iz savremene ruske književnosti. Postdiplomske studije kineskog jezika i kulture pohađala  na Beijing Language and Culture Universitety u Pekingu. Živi na relaciji Podgorica – Moskva, gdje je na doktorskim studijama na državnom institutu za ruski jezik. Dugogodišnja je saradnica Državnog protokola u Vladi Republike Crne Gore. Književni je prevodilac sa engleskog, ruskog, makedonskog i bugarskog jezika. Objavila je sljedeće knjige: Arhetip čuda (2006., OKF, Cetinje), Io triumpe (2008., OKF Cetinje), Teshuva (Edicija Katedrala, 2010.) i Đavo, jedna neautorizovana biografija (2011., OKF, Cetinje). Većina proznih tekstova, kao  i izbor iz njene poezije, prevedeni su i objavljeni na engleskom govornom području. Članica je Crnogorskog PEN-a i CDNK te predsjednica nacionalnog žirija za dodelu Nagrade Evropske unije za književnost (EUPL).