![safijamh]()
Safija Mulić Herić rođena je 1971. godine u Konjicu, gdje živi i radi. Poeziju piše od školskih dana, a trenutno priprema svoju prvu zbirku poezije. Donosimo tri njezine pjesme.
-PROLJEĆE U MOM SRCU-
Njega nema i moj grad
nije kao prije.
Sunce se skrilo
u rukama oblaka
i kapima kiše.
Ulice su sive, puste.
Njega nema!
Tražim ga
u srcu tišine,
u prvom poljupcu
na kraju ulice.
U zagrljaju i zanosu
crnom oku nesanice.
Njega nema!
Tražim ga
negdje u snu
i molim
da nikad ne ugasi
proljeće u mom srcu...
-ČINJENICE-
Sivi kamenčići se u sjećanje
slažu
i budućnost će jednom prošlost
biti,
lete neke čudne ptice,
ne daj da te uznemire činjenice.
Istinu samo srce zna.
Stari sat je stao,
ne kuca više.
Samo ga prošlost pokrenuti
može,
a ona se neće vratiti,
jer je otišla u najudaljeniji dio
sjećanja mog,
gdje povratka nema ni za
najupornije ...LASTAVICE...
-KRADLJIVAC SNOVA-
Ja noćas opet nemam sna.
Budna sam ko' poslje avanture,
okupana u znoju i čežnji,
krvavom svjetlošću lune...
Osjećam naša me prošlost dira
šapni mi noćas,moj bivši dragi:
zašto mi ne daš mira ?
Ustajem, bježim,
trčim kroz trnje i smolu,
bježim sve dalje,
uzalud.
Mjesečina me zove...
pa daj mi reci,
zlohudniče,
zašto mi kradeš snove???
